Kad je Pag postao štit Hrvatske – priča o Paškoj satniji

U povijesti svakoga mjesta postoje dani koji određuju njegovu budućnost. Za Pag je jedan od takvih dana bio 28. lipnja 1991. godine, kada je u Starom gradu ustrojena 3. satnija 4. bojne 112. brigade Zadar, poznata kao Paška satnija. Tim činom započela je organizirana vojna obrana otoka Paga, a datum se danas, odlukom Gradskog vijeća Grada Paga, obilježava kao Dan paških branitelja.

Bilo je to vrijeme kada je Republika Hrvatska tek stvarala svoje oružane snage. Država je bila izložena sve otvorenijoj agresiji, a sigurnost pojedinih krajeva ovisila je prije svega o spremnosti lokalnih ljudi da preuzmu odgovornost za obranu svojih domova. Upravo su tu odgovornost preuzeli Pažani.

Pašku satniju činilo je 120 pripadnika, raspoređenih u tri pješačka voda. Za zapovjednika je imenovan Mate Šavar, hrvatski vitez koji će svoj život položiti u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine. Prvim vodom zapovijedao je Frane Buljanović, drugim Domagoj Vičević, a trećim Mijo Jurčević. Smješteni u Križevačkom odmaralištu, pripadnici satnije prolazili su obuku na području cijelog otoka, pripremajući se za zadaće koje su svakim danom postajale sve zahtjevnije.

Njihova odgovornost nije bila mala. Trebalo je osigurati trajektno pristanište u Žigljenu, luke Novalja, Stara Novalja, Šimuni, Proboj, Košljun, Pag i Povljana te prostor do Paškog mosta. Organizirane su straže i ophodnje na prometnicama te nadzor cijelog otoka, u stalnoj koordinaciji s djelatnim i pričuvnim sastavom Policijske postaje Pag. U tim prvim mjesecima Domovinskog rata nije bilo viška ljudi ni opreme, ali nije nedostajalo odlučnosti.

Uspješna organizacija obrane bila je rezultat zajedničkog djelovanja brojnih institucija. Skupština općine Pag, na čelu s predsjednikom Miranom Ivaniševićem, Krizni štab Općine Pag kojim je rukovodio Robert Peranić, Ured za obranu Pag pod vodstvom Šime Vičevića, Dom zdravlja Pag s dr. Ivanom Šuprahom, Civilna zaštita općine Pag na čelu s Josipom Vičevićem, Policijska postaja Pag kojom je zapovijedao Boro Gambiraža te pričuvni sastav Zbora narodne garde pod zapovjedništvom Mladena Škode djelovali su usklađeno i zajednički gradili obrambeni sustav otoka. Upravo je ta suradnja civilnih i vojnih struktura omogućila brzo ustrojavanje hrvatskih obrambenih snaga na Pagu.

Presudan trenutak dogodio se 11. rujna 1991. godine, kada su snage JNA zauzele područje Masleničkog mosta. Time je Pag dobio sasvim novu stratešku ulogu. Otok je postao jedina sigurna prometna veza između sjevera i juga Hrvatske. Sav promet ljudi, vojske, humanitarne pomoći i materijalnih sredstava odvijao se pravcem Žigljen – Paški most. Postalo je jasno da sigurnost toga koridora ima nacionalni značaj.

U takvim okolnostima donesena je odluka o uspostavi sustava protuzračne obrane otoka. Primarna zadaća bila je zaštititi prometni pravac, ali i ključne objekte poput odašiljača na Repetitoru, koji je imao važnu ulogu u sustavu veza, te Solanu Pag kao gospodarski objekt od posebne važnosti.

Tijekom listopada 1991. godine Paška satnija ulazi u sastav Samostalnog odreda Pag, a ubrzo potom ustrojava se Samostalni bataljun Pag, čime obrana otoka dobiva novu organizacijsku i operativnu snagu.

Bataljun su činili zapovjedništvo, dvije pješačke satnije, logistički i inženjerijski vod, desetina vojne policije te topničko-raketna bitnica protuzračne obrane, uz sanitetsku potporu Doma zdravlja Pag. Zapovjednik bataljuna bio je Mladen Škoda, a od studenoga 1991. godine Ante Čepulo. Zamjenici zapovjednika bili su Ante Fabijanić-Pevacić, a potom Matko Balić, dok je pomoćnik za logistiku bio Josip Škoda.

Prvom satnijom zapovijedao je Mate Šavar, drugom Zvonko Kustić, inženjerijskim vodom Dražen Crljenko, logističkim vodom Josip Paro Vidolin, desetinom vojne policije Branimir Glavaš, dok je zapovjednik topničko-raketne bitnice i načelnik protuzračne obrane bio Domagoj Vičević. Bitnica je bila raspoređena na tri ključna položaja – u Žigljenu pod zapovjedništvom Branka Tamaruta, na Repetitoru pod zapovjedništvom Vedrana Palčića te na području Paškog mosta, gdje je vod najprije vodio Ivica Jurčević, a od prosinca 1991. godine Nedeljko Fabijanić – Šejmen.

Istodobno se užurbano nabavljalo naoružanje i provodila obuka na sredstvima protuzračne obrane. Već krajem listopada postrojba je bila potpuno operativna i spremna odgovoriti na moguće zračne napade te zaštititi jedan od najvažnijih prometnih pravaca u Hrvatskoj.

Obrana Paškog mosta u studenom 1991. ima veliko značenje u općoj kronologiji Domovinskog rata. Obranom Paškog mosta onemogućen je plan o teritorijalnom komadanju Hrvatske i osigurana je prometna komunikacija između sjevernog i južnog dijela Hrvatske.

Krajem srpnja 1992. godine Samostalni odred Pag je rasformiran, a mnogi paški branitelji nastavili su ratni put na ratištima diljem Hrvatske, pretežno na ličkom ratištu.

Danas, više od tri desetljeća poslije, Dan paških branitelja nije samo podsjećanje na datum osnutka Paške satnije. To je spomen na ljude koji su u presudnim trenucima hrvatske povijesti pokazali kako se odgovornost prema vlastitom kraju mjeri djelima. Među njima posebno mjesto imaju poginuli hrvatski branitelji, kao i svi pripadnici Paške satnije, Samostalnog odreda i Samostalnog bataljuna Pag koji su svojim služenjem pridonijeli obrani otoka i Republike Hrvatske.

Njihova priča ostaje trajni dio povijesti Paga. Ona svjedoči da je u jesen 1991. godine ovaj otok bio mnogo više od otočne sredine – bio je čvrst oslonac obrane Hrvatske i jedan od ključnih čimbenika u očuvanju prometne povezanosti zemlje u najtežim danima Domovinskog rata.