Hajduk ima novu službenu pjesmu “Za sva vrimena” Marina Jakobića

Nova službena Hajdukova pjesma „Za sva vrimena” ostvarenje je dugogodišnjeg sna Marina Jakobića, pjevača i velikog zaljubljenika u splitski klub. Nekadašnji frontman grupe Best u emisiji Showbizz News Radio Paga govorio je o nastanku pjesme, emocijama koje je ugradio u nju, nogometnoj prošlosti, glazbenoj karijeri i želji da jednoga dana nastupi na Dori.

Marino, dobro došao u emisiju Showbizz News! Tvoj se život, čini se, vrti oko dvije velike ljubavi – glazbe i nogometa, posebno Hajduka. Koliko ti znači činjenica da si napisao i otpjevao novu službenu pjesmu kluba?

– Prije svega, ogromna mi je čast i privilegija što mogu pjevati Hajduku pjesmu. Kada sam je odnio u klub, nadao sam se pozitivnoj reakciji, ali kada su mi rekli da im se sviđa i kada sam vidio da su prepoznali moju emociju i iskrenost, to mi je bilo ostvarenje snova. Još mi je sve pomalo nestvarno. Nadam se da će ljudi osjetiti barem dio onoga što ja osjećam dok je pjevam.

– Pjesmu si napisao prije nekoliko godina, ali dovršio si je tek nedavno. Kako je nastala?

– Melodiju sam imao već nekoliko godina, a imao sam i tekst, ali nije bio do kraja dovršen. Uoči ove sezone, kada smo ponovno počeli proživljavati sve ono što uz Hajduk dolazi, sjeo sam za klavir i dovršio pjesmu. Napravio sam to prije svega kako bih sebe umirio i kako bi mi bilo lakše. Na neki način, pjesma je bila lijek za mene. Nadam se da će postati i emotivni lijek za sve navijače i ljude koji vole Hajduk.

– Jesi li ikada zamišljao da će ta pjesma postati službena Hajdukova pjesma?

– Nisam o tome ni razmišljao, a kamoli sanjao. Glazbom se bavim petnaestak godina. Gotovo deset godina bio sam u grupi Best, a sada sam već nekoliko godina u samostalnoj karijeri. Nikada nisam krenuo s idejom da ću napraviti pjesmu za Hajduk i da će je klub službeno prihvatiti. Sve se dogodilo prirodno. Imao sam sreće što su ljudi u klubu prepoznali moju emociju i iskrenost te stali iza pjesme.

Mogao sam pjesmu objaviti i sam, ali potpuno je druga dimenzija kada klub o kojem pjevaš stane iza tebe. Hajduk je postojao prije mene i postojat će nakon mene. Ne znam koliko će pjesma postati popularna, ali meni je najvažnije što sam ostvario ono što sam dugo želio – otpjevati pjesmu za Hajduk.

– Kako si reagirao kada si doznao da će pjesma biti prihvaćena?

– Kao malo dijete kada dobije novu igračku! Odmah sam zvao suprugu, majku, oca i najbolje prijatelje. Nisam mogao čekati da dođem kući, nego sam svima želio javiti što se dogodilo. Morao sam se pohvaliti ljudima koji su mi najbliži.

– Hajduk ima mnogo pjesama i izvođača koji su mu posvetili glazbu. Jesi li se bojao reakcije kluba ili navijača?

– Možda mi je na trenutak prošlo kroz glavu što će ljudi reći, ali toliko sam sebe dao u tu pjesmu da nisam previše razmišljao o tome. Tek kada se sve dogovorilo, postao sam svjestan da pjevam službenu Hajdukovu pjesmu. Tada sam osjetio koliko je to velika odgovornost.

Ne bih rekao da me strah, nego osjećam veliko poštovanje prema svemu što Hajduk predstavlja. Kada nešto radiš iskreno i od srca, onda nemaš razloga bojati se.

– „Za sva vrimena” nije klasična navijačka pjesma koja govori samo o pobjedama i golovima. U njoj je puno emocija, pripadnosti i ljubavi. Koliko si kroz nju pjevao o Hajduku, a koliko o vlastitom djetinjstvu, Splitu i ljudima koji su obilježili tvoj život?

– Pjesma traje nešto manje od četiri minute i u njoj nema puno prostora da se objasni što je Hajduk. Za to bi trebala jedna debela knjiga od tisuću stranica. Nisam se ni trudio sve objašnjavati jer svi mi znamo što Hajduk znači ljudima.

Htio sam kroz nekoliko crtica pokazati emociju i iskrenost, ali i istaknuti neke stvari koje mi smetaju. Kada nekoga voliš, ne voliš ga samo kada je sve dobro. Hajduk je ljudima puno više od sporta. Oni koji ga ne prate možda ne razumiju tu emociju, ali teško mogu ostati ravnodušni prema atmosferi koja se stvara oko kluba.

– Spomenuo si da ti posebno smetaju zvižduci upućeni igračima i klubu. Zašto?

– Ne volim kada ljudi zvižde nekome koga vole. Znam da je podrška u teškim trenucima možda već postala klišej, ali to nije klišej – to je stvarno važno. Kada Hajduk pobjeđuje, svi su zadovoljni, stadion je pun i svi žele biti dio toga. Kada ne ide dobro, onda svi postaju treneri i imaju svoje komentare.

Mislim da zvižduci samo dodatno otežavaju situaciju. Trebamo se ponekad suzdržati od njih i od nepotrebnih komentara, a podršku pružiti upravo onda kada je najteže. Ako se igra u Europi i utakmice dolaze dvaput tjedno, nije jednostavno održavati ritam. Ako to može Real Madrid, ne znači da je lako ni Hajduku.

Ta poruka nije samo za nogomet. Vrijedi i u životu općenito. Kada ti je do nekoga stalo, trebaš biti uz njega i kada mu ne ide.

– Osim glazbe, u tvojoj je životnoj priči važnu ulogu imao i nogomet. Čak si dobio stipendiju za školovanje u Americi. Koliko je nedostajalo da danas razgovaramo s nogometašem umjesto s glazbenikom?

– Postoji zanimljiva priča iza toga. U to vrijeme, prije petnaestak ili šesnaest godina, nogomet u Americi nije bio popularan kao danas. Postojale su mogućnosti za odlazak na fakultet uz nogometnu stipendiju i uspio sam dogovoriti odlazak. Stvarno sam se trudio, trenirao sam i više nego inače jer sam bio vratar.

Nisam bio toliko talentiran da bih sigurno uspio u profesionalnom nogometu, ali dao sam sve od sebe. U međuvremenu sam prvi put stao pred mikrofon na školskim karaokama. Ljudi su mi počeli govoriti kako dobro pjevam i to mi je probudilo znatiželju.

U jednom trenutku morao sam odlučiti između sporta i glazbe. Bio sam potpuno posvećen nogometu, ali glazba me sve više privlačila. Na kraju je ona prevagnula.

– Je li ti bilo teško ostaviti nogomet i krenuti u nešto o čemu tada nisi mnogo znao?

– Glazba je bila nešto novo. Nitko u mojoj obitelji nije se profesionalno bavio glazbom, pa nisam znao kako se pjeva, kako se nastupa i što sve taj posao podrazumijeva. Ali upornost se isplatila.

U grupu Best došao sam kao netko tko je imao glas i volju, ali nije imao iskustvo koje su imali drugi članovi. Ondje sam naučio što znači pozornica, što znači pjevati šest sati u komadu i kako raditi s publikom. Prošao sam Hrvatsku uzduž i poprijeko, nastupao u drugim državama, pa čak i na drugim kontinentima.

To je razdoblje života kojeg se rado sjećam. Ipak, s vremenom dođu obitelj, dijete, stan, automobil i potreba da se čovjek malo više financijski stabilizira. Onda je došla korona, koja je glazbenicima sve prekinula. Trebalo je vremena da se nastupi ponovno pokrenu i život vrati u normalu.

– Nakon gotovo deset godina u grupi odlučio si krenuti samostalno. Što ti je nedostajalo u radu s grupom?

– Glazbom sam se počeo baviti zato što sam želio pjevati svoje pjesme. To mi je cijeli život bio san. Grupa koja nastupa na vjenčanjima uglavnom izvodi tuđe pjesme i to je lijep posao, ali ja sam želio stvarati nešto svoje.

Dosad sam u samostalnoj karijeri objavio nekoliko pjesama, a na nekima je radio i Jevan Huljić. „Za sva vrimena” posebna mi je jer sam je napisao za Hajduk. Moja je želja da jednoga dana na koncertima izvodim samo svoje pjesme i okupim publiku koja će ih voljeti i pjevati sa mnom. Ne znam koliko će ta publika biti velika, ali meni bi to bila najveća satisfakcija.

– Danas se mnogo toga vrti oko društvenih mreža, brzih objava i nekoliko sekundi pažnje. Koliko je teško graditi karijeru vlastitim pjesmama u takvom vremenu?

– Glazba je divlje more, posebno danas. Živimo u vremenu u kojem u tri sekunde moraš privući nečiju pažnju. Meni je ponekad apsurdno koliko su stvari oko pjesme postale važne – što si obukao, gdje si bio, s kim si došao i tko ti je supruga. Možda je toga oduvijek bilo, ali čini mi se da je danas izraženije.

Ja se želim boriti pjesmom i onime što kroz nju mogu reći. Možda zbog toga nisam najzanimljiviji medijima, ali vjerujem da postoje ljudi koji razmišljaju slično kao ja i koji će prepoznati ono što radim.

– Što nam spremaš dalje? Hoće li „Za sva vrimena” dobiti i videospot?

– Da, planiran je videospot koji će prikazati povijest Hajduka i njegove najveće uspjehe. Prvotna mi je ideja bila da ja u spotu budem potpuno nebitan jer je najvažniji Hajduk. Želio sam kronološki prikazati uspjehe kluba, emotivne trenutke i sve ono što je obilježilo njegovu povijest.

Hajduk ima svoj arhivski materijal, a dio starijih snimki trebalo je posebno pribaviti. Na kraju ćemo spojiti povijesne snimke s nekoliko mojih kadrova u kojima ću pjevati pjesmu. Neće to biti klasičan videospot, nego priča o Hajduku i emocijama koje klub nosi.

– Imaš li još neku glazbenu želju koju bi volio ostvariti?

– Imam. Kao dijete s majkom sam gledao Doru i to mi je ostalo u lijepom sjećanju. Tada su nastupale velike zvijezde i bilo je mnogo pjesama koje i danas pjevamo i rado ih se sjećamo.

Dora mi je oduvijek bila draga. Svake godine pošaljem pjesmu i nadam se da ću jednoga dana dobiti priliku nastupiti. To mi je želja zbog mene, ali i zbog majke i oca. Ne bih odmah govorio o Eurosongu jer želim biti realan. Volio bih najprije nastupiti na Dori s jednom lijepom pjesmom.

– Kada bi te neki mladić iz Splita pitao treba li izabrati nogomet ili glazbu, što bi mu savjetovao?

– Rekao bih mu da najprije završi školu. Obrazovanje je važno i sigurno neće pogriješiti ako uloži u njega.

I sport i glazba traže mnogo rada, odricanja, psihičke i fizičke snage. Mi vidimo one koji uspiju, ali ne vidimo sve one koji su dali velik dio života, a možda su im nedostajali centimetar, malo sreće ili prava prilika da ostvare svoj san.

Isto je u glazbi. Ne postoji jednostavna formula prema kojoj ćeš nešto napraviti i sigurno uspjeti. To je divlje more, ali ako nešto osjećaš u srcu, zašto ne pokušati? Treba slušati sebe, ali biti i oprezan.

– Za kraj još jedno malo lakše pitanje. Što je teže – pjevati ili svirati?

– Meni je teže svirati gitaru jer nisam profesionalni gitarist. Znam se pratiti dok pišem pjesme i svirati za sebe ili u društvu, ali nisam neki veliki gitarist. Pjevanje mi je prirodnije jer to znam.

– Dakle, ipak je teže svirati?

– Ako čuvaš glas, zdravlje i grlo, pjevanje može biti lakše. Kod sviranja moraš stalno raditi rukama. Probajte nekoliko minuta neprestano pomicati ruku gore-dolje pa ćete vidjeti da se umoriš. Naravno, sve je individualno i ovisi o instrumentu.

– Marino, hvala ti na razgovoru. Želimo ti puno uspjeha s pjesmom „Za sva vrimena”, što više slušatelja i da ti se ostvari želja nastupiti na Dori. Nadamo se da ćemo te uskoro gledati i na Poljudu pred tisućama navijača.

– Hvala vama i veliki pozdrav svim slušateljicama i slušateljima Radio Paga!