Tomislav Mihac Kovačić – Tomo iz benda Ogenj: „Dojdi” je ljubavna pjesma nastala iz iskrene emocije

U emisiji Showbizz News Radio Paga razgovarali smo s Tomislavom Mihacom Kovačićem, poznatijim kao Tomo, članom i frontmenom benda Ogenj, koji je svojim albumima „Domaj”, „Si kak jen” i „Republikaj” izgradio prepoznatljiv glazbeni identitet, a za album „Republikaj” osvojio je i Porin za najbolji album alternativne glazbe.

Povod razgovoru bila je nova pjesma „Dojdi”, intimna i emotivna ljubavna balada na kajkavskom jeziku, posvećena Tominoj životnoj partnerici. U razgovoru smo otkrili kako je pjesma nastala, što se krije iza njezine poruke, kako bend Ogenj spaja tradiciju i suvremeni zvuk te što publika može očekivati u budućnosti.

Pjesma „Dojdi” donosi nešto drukčiji zvuk od onoga na što smo navikli od benda Ogenj. Kada si prvi put osjetio da imaš pjesmu koja se razlikuje od svega što ste dosad radili?

Zapravo, pjesma je već neko vrijeme bila gotova. Završena je negdje tijekom ljeta i već mi se tada počelo slagati u glavi da je drukčija, ali da je istodobno i dalje naša. Na svakom smo albumu imali rock-balada, ali smo ih uglavnom radili u suradnji s drugim glazbenicima, primjerice sa solinskim Oštrokondžama, Vladom Kreslinom ili našim kajkavskim zborom.
Ova je pjesma potpuno drukčija jer u instrumentariju nema onaj klasični rock’n’roll štih. Više se oslanja na elektroniku. Nastala je na tamburici i gitari, a tamburicu smo ostavili i u konačnoj verziji, dok smo dodali više elektronike. Tako smo malo zahvatili neki novi glazbeni smjer koji bi se možda mogao nastaviti i u budućim pjesmama.

Naslov „Dojdi” zvuči jednostavno, ali nosi puno toga u sebi. Što si zapravo želio poručiti tim pozivom – dođi, budi kraj mene, trebam te – ili se iza njega krije nešto više?

Upravo sve to što ste nabrojili, a ispod toga ima još puno emocija i stvari koje možda znamo samo nas dvoje, odnosno osoba kojoj je pjesma posvećena i ja koji sam je napisao.
Zanimljivo je da je i „Hotel”, pjesma s našeg prvog albuma, također bio svojevrstan poziv. „Dojdi” je jednostavna riječ, lako ju je pročitati i zapamtiti. Drago mi je što je razumljiva svima. Mislim da nam jednostavne stvari svima dobro leže i da za prave stvari ne treba puno komplicirati.

Pjesma je posvećena tvojoj životnoj partnerici. Kakva je bila njezina reakcija kada je prvi put čula pjesmu?

Pjesma je izašla na našu godišnjicu braka, tako da je to bio svojevrstan poklon. I dalje ima romantike! Iako sam osjećao da je to možda više bio poklon meni samome nego njoj.
Kada sam se vratio kući nakon uobičajenog radnog dana, rijetko kada zateknem da se u stanu vrte aktualni singlovi Ognja. Međutim, toga je dana „Dojdi” bila na repeat-u. To mi je bio znak da joj se pjesma svidjela, iako nisam dobio izravan komentar o tome koliko je fantastična.
Supruga je ipak bila ponosna što je nakon albuma „Domaj” napokon nastala ljubavna pjesma napisana baš za nju. U našim pjesmama često se provlači ljubavna tematika – ljubav prema domovini, krajoliku i prirodi. No ova je pjesma nastala iz čiste ljubavne inspiracije jedne osobe prema drugoj.

Kada pišeš tako osobnu pjesmu, razmišljaš li o tome kako će je publika doživjeti ili u tom trenutku pišeš samo za jednu osobu?

Ovu pjesmu nismo pripremali za Doru, tako da nisam razmišljao o tome kako će je publika prihvatiti. Prepustio sam se inspiraciji. Htio sam donijeti dobru emociju i ispričati jednu jednostavnu, ali posebnu priču.

U tekstu se osjeti ljubav koja nije samo početna zaljubljenost, nego ona mirnija i dublja ljubav koja se gradi godinama. Je li ti bilo lakše napisati pjesmu o takvoj ljubavi nego o početnoj, ludoj zaljubljenosti?

Pjesma „Te tvoje oči” s prvog albuma govori upravo o toj početnoj zaljubljenosti. Relativno sam je brzo napisao jer sam tada tek počinjao pisati ljubavne pjesme na kajkavskom jeziku.
Sada već gradimo četvrti album i iza nas je puno pjesama. Čovjek se ponekad i istroši pišući slične stvari ili unutar istog žanra. Zato mi nije bilo jednostavno napisati ovu pjesmu. Pustio sam inspiraciju da dođe i, kada me uhvatila, zatvorio sam se u studio i završio tekst. Trebalo je nekoliko godina da se ta prava inspiracija pojavi.

Neću te pitati koja je tajna dugogodišnje ljubavi, ali možda se dio odgovora može pronaći upravo u pjesmi?

Nije to neka velika tajna. Svi imamo iskustva, bilo bračna ili ona iz zajedničkog života. Čovjek ne smije biti sebičan, mora biti otvoren i prihvaćati drugoga. Naravno, pritom ne smije izgubiti sebe i svoju osobnost, nego se treba znati prilagoditi i pokušati razumjeti drugu osobu.
Ja sam uvijek onaj koji jako vuče naprijed i stalno nekamo juri. Zato mi je posebno drago kada me ona povuče natrag i vrati na pravi put. Upravo je to jedna od emocija koju sam želio prenijeti pjesmom „Dojdi”.

Je li ona odmah prepoznala da je pjesma posvećena upravo njoj ili si joj morao objašnjavati pojedine stihove?

Nisam morao ništa objašnjavati. Moja žena me razumije i odmah je shvatila za koga je pjesma.

Kad glazbenik napiše pjesmu posvećenu svojoj supruzi, je li to najljepši mogući poklon ili si sam sebi postavio prilično visok kriterij za svaku sljedeću godišnjicu?

Dobro ste rekli, postavio sam si visoki kriterij za sljedeću godišnjicu. S druge strane, kao glazbenik razmišljao sam o tome da sam dao najbolje od sebe, ono u čemu sam najbolji, i to sam stvorio.
Bilo bi jednostavno otići u trgovinu i kupiti parfem, ali trebalo je osmisliti cijelu stvar. Tempirali smo izlazak pjesme za određeni datum, pripremili jednostavan, ali fantastičan videospot i oko svega se trebalo jako potruditi.
Za snimanje spota ustajali smo u četiri ujutro kako bismo uhvatili zoru. Otišli smo u naš kraj, na lokaciju koja nije toliko poznata, a bilo je i dosta organizacije i tajnosti kako bi sve ostalo iznenađenje. Bio je to pravi izazov, ali vjerujem da se trud isplatio.

Kajkavski jezik vrlo je važan dio identiteta benda Ogenj. Što ti je omogućio u pisanju pjesama, a što možda ne bi mogao jednako dobro izraziti na standardnom hrvatskom?

To je stvarno temelj našeg postojanja u posljednjih deset godina, koliko stvaram u Ognju, iako kajkavski pišem možda već više od dvadeset godina.
To je moj lokalni jezik, jezik u kojem se najbolje snalazim. Osim toga, izrazito je muzikalan i ritmičan. Puno jednostavnih stvari na kajkavskom možete otpjevati tako da zvuče čarobno.
Siguran sam da je neke stvari na štokavskom teže postići. Štokavski mi se čini dovoljno krutim da morate biti pravi stihoklepac ili tekstopisac kako biste na standardnom jeziku dočarali istu čaroliju.

Poznati ste po energiji, žestini i spoju tradicije sa suvremenim zvukom. Jesi li se imalo dvoumio oko toga kako će publika prihvatiti ovako nježnu i intimnu pjesmu?

Moram priznati da je u meni postojala mala sumnja. Pitao sam se što ako ljudi ovu pjesmu ne prihvate. Međutim, naši obožavatelji i ljudi koji nas prate uglavnom jako dobro prihvaćaju svaku našu novu stvar, koliko god se razlikovala od prethodne.
Često nam pišu da u svakoj pjesmi osjete nešto novo. Iako možda očekuju našu žestinu, neku punkersku energiju i spoj folka i rocka, mi ih uvijek znamo iznenaditi nekim novim elementom. Ponekad čak i u klasičnim rock’n’roll pjesmama dodamo bridge ili break kojim ponovno podignemo energiju.
Mislim da smo s vremenom izgradili ime benda i da nam ljudi vjeruju. Zato prihvaćaju sve što napravimo.

„Dojdi” donosi elektropop zvuk s elementima world musica. Kako je došlo do te ideje? Jeste li od početka znali u kojem smjeru želite ići ili se pjesma sama razvijala?

Za ovu sam pjesmu znao da želim napraviti nešto takvo.
Priča s elektronikom i njezinim ubacivanjem u rock’n’roll počela je nakon Dore, odnosno sa singlom „Die Die”, kada nam se za suradnju javio naš DJ Homer Sixon. Samoinicijativno je napravio remix i tada smo počeli razmišljati o tome da bi takav pristup mogao biti dobra ideja.
Pomislili smo da bi bilo zanimljivo ubaciti elektroničke dijelove u našu punkersku glazbu. U nekim je pjesmama to teško izvedivo jer nas šestorica svojim instrumentima već toliko ispunimo zvuk da je ponekad gotovo nemoguće dodati elektroniku.
Kada sam stvarao „Dojdi”, imao sam tamburicu i klavirske dionice, a od početka smo planirali dodati elektroniku. Na kraju smo dobili upravo ono što smo željeli.

Gdje ste snimali videospot za pjesmu?

Spot smo snimali na Šoderici, umjetnom jezeru koje je bilo popularno tijekom devedesetih i dvijetisućitih godina. Danas više nije toliko turistički zanimljivo, ali zato priroda ponovno buja. Ljudi su se malo povukli i upravo mi je zbog toga ta lokacija još draža.
U spotu se vidi izlazak sunca, jezera, šaš i priroda koja nas okružuje na kontinentu.

U spotu si odjeven pomalo kaubojski. Je li i to dio prepoznatljivog imidža benda?

Naravno! To je naš đir. Tamburica i šešir, po tome smo već postali prepoznatljivi.

Koliko vam je važno istraživati nove zvukove, a pritom ne izgubiti ono po čemu vas publika prepoznaje? Postoji li granica preko koje ne biste išli?

Tehnički, nemamo granica. Granica je zapravo naš osjećaj.
Stvarno smo slobodni u stvaranju i ne bojimo se eksperimentirati. Ne ograničavamo se nikakvim pravilima kada je riječ o glazbi. Iako čvrsto stojimo u rock’n’rollu i duboko smo ukorijenjeni u njemu, uživamo isprobavati nove stvari, pogotovo kada dobro sjednu.
To odmah vidimo na probama, a posebno na koncertima. Često novu pjesmu isprobamo na nastupima i prije nego što singl službeno izađe. Tako odmah možemo vidjeti reakciju publike.

Koliko si uključen u stvaranje videospotova? Prepuštaš li taj dio ljudima koji su za to zaduženi ili voliš sudjelovati u svemu?

Svi koji me poznaju znaju da sam u Ognju prilično autoritativan tip vođe. Uključen sam u sve, od toga što pijemo i jedemo pa do toga kako ćemo snimati.
Volim raspisati cijeli scenarij, ne samo osnovne ideje. Naši producenti, snimatelji i redatelji često dobiju dvije ili tri kartice mojih tekstova i zamisli. To im pomaže u radu, iako ponekad nije jednostavno provesti baš sve te ideje.
Glazba je dio mene. Budući da sam autor i stvaram sve te ideje, prirodno mi je biti uključen u cijeli paket.
Ipak, moram priznati da mi je za ovaj spot ponekad bio dovoljan samo krevet i odmor. Mislio sam da će sve biti jednostavnije, ali onda bi mi rekli da trebamo snimiti još ovo, pa još ono. Tako sam se ovaj put malo opustio s idejama i bilo mi je lijepo, a i lakše raditi kada nisam morao o svemu razmišljati.

Pjesma i spot doista su posebni, ali slušatelju koji nije naviknut na kajkavski možda treba malo vremena da razumije cijeli tekst.

Upravo zato pjesma može trajati i dulje. Prođe ono na što ste navikli u pjesmama, prođe melodija, ali uvijek vas nešto ponovno vrati kajkavskom tekstu. Možda ćete je trebati poslušati još jednom kako biste shvatili što govori.
I meni se događa da tek nakon nekog vremena shvatim što je pjesma htjela reći, iako sam je sam napisao. Neke se stvari s vremenom poslože drukčije i iz njih dobijete neku novu ideju.

Album „Republikaj” donio vam je Porina za najbolji album alternativne glazbe. Koliko ti takvo priznanje znači i mijenja li se išta nakon njega ili se već sljedećeg dana vraćate svakodnevici, probama i obvezama?

Nažalost, uvijek se vraćamo svojoj stvarnosti. I nakon velikih uspjeha relativno se brzo vratimo svakodnevnom životu.
Ipak, takva priznanja daju nam snagu. Meni osobno znače jako puno, ne samo kao glazbeniku nego i kao roditelju i suprugu. To je priznanje za sav trud koji ulažemo, uz podršku publike, lijepe komentare i podršku medija.
Nagrada fizički ostaje. Imam policu i ormarić na kojima čuvam Porine i druge nagrade. Svako jutro lijepo ih je vidjeti, obrisati prašinu i prisjetiti se dobrih dana i dobre glazbe.
S druge strane, to nam daje dodatnu motivaciju da nastavimo raditi još bolje stvari. Često se pojavi neka nova ideja pa kažemo: idemo probati, idemo napraviti nešto još bolje.

Što nam još pripremate? Hoće li „Dojdi” ostati posebna glazbena priča ili publika u budućnosti može očekivati još ovakvih mirnih i intimnih pjesama?

Sada kada je krenula naša medijska kampanja, mogu reći da ne stvaramo puno balada. Nekako mi ne sjedaju uvijek na koncertima. Volim kada je sve brzo i žestoko, kada skačemo i dobro se naplešemo.
Međutim, ljudi često traže upravo one naše balade koje su sporije, koje vas smiruju i potiču na razmišljanje. Jučer mi je čak pala na pamet ideja da bismo možda mogli napraviti album s baladama, što bi bilo jako hrabro.
Moram priznati da je za mene kao rock-pjevača teško napraviti i otpjevati baladu. Moram biti posebno koncentriran kako bih je dobro izveo.

Po ovoj pjesmi koju sam čula, ne bi se baš reklo da ti je teško pjevati balade!

Hvala lijepa! To je ipak jedna od mojih jačih strana, ali nemojte mi previše najavljivati sljedeće pjesme.
Mi smo zapravo već pripremili novi album. Tehnički je gotov. „Dojdi” je posljednja balada ili prva koja se nalazi na albumu, a nakon nje nastavljamo u svom prepoznatljivom stilu, u stotoj brzini. Ali dobro, sve ima svoje čari.

Hvala ti, Tomo, na razgovoru i izdvojenom vremenu. Želimo vam puno uspjeha i nadamo se da ćemo se ponovno čuti.