Dječji zbor Violice slavi 25 godina: Sanja Dobrijević – „Svaka pjesma i svaki trenutak s mojim raspjevanim Violicama puni srce“

Dječji zbor Violice ove godine obilježava velikih 25 godina postojanja i kontinuiranog djelovanja, tijekom kojih je kroz njegove redove prošlo oko 350 djece. Povodom velikog  jubileja u Domu kulture Pag u petak ,13. studenog, u 19 sati održat će se slavljenički koncert dječjeg zbora ” Vijolice”.

Iza brojnih nastupa, pjesama, glazbenih izdanja, festivala i nezaboravnih trenutaka stoji njihova voditeljica Sanja Dobrijević, dugogodišnja učiteljica razredne nastave, glazbenica, flautistica Gradske glazbe Pag te klapska i zborska pjevačica.

Povodom ove velike obljetnice Sanja Dobrijević gostovala je u emisiji „Otočna panorama“ Radio Paga. U razgovoru koji je vodio Lovro Dobrijević prisjetila se samih početaka zbora, otkrila kako su nastale Violice i po čemu su dobile ime, govorila o nastupima na Hrvatskom dječjem festivalu, snimanju pjesama i videospotova, brojnim putovanjima i generacijama djece koje su kroz zbor prošle. Posebno se osvrnula na vrijednosti koje djeca stječu zajedničkim muziciranjem te na ljubav i energiju koje joj rad s najmlađima pruža već četvrt stoljeća.

Od jedne ideje do 25 godina pjesme i prijateljstva

Violice su tijekom proteklih godina postale puno više od običnog školskog dječjeg zbora. Vratimo se na sam početak, u 2001. godinu. Kada i u kojim okolnostima je zbor osnovan, koja je bila vaša ideja vodilja i kako su izgledali njegovi prvi dani?

– Ideja o osnivanju zbora zapravo je nastala upravo u prostorijama Radio Paga. Još 1994. godine Radio Pag organizirao je dječje festivale, a tada su tu bili Branko Barbir, Vesna i Josip. Pozvali su me kao učiteljicu da osnujem festivalski zbor koji bi pratio soliste i sve izvođače na festivalima. Tada se u meni javila želja da bih jednog dana mogla napraviti pravi dječji zbor. Već tada su nastale i neke moje prve pjesme koje sam tek kasnije snimila s Violicama.

Zbor je osnovan 2001. godine na poticaj moje drage kolegice i tadašnje pedagoginje, profesorice Lorene Palčić. Osnovan je u sklopu školskog preventivnog programa protiv ovisnosti, a prvi cilj bio je da djeca kreativno provode slobodno vrijeme i predstavljaju svoj rad na školskim i gradskim priredbama.

Međutim, već na jesen sve je otišlo puno dalje. Našu prvu pjesmu „Djeca svijeta“ poslali smo na natječaj Hrvatskog dječjeg festivala i neočekivano prošli. Tako smo ostvarili prvi nastup u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Bilo je to veliko uzbuđenje i čast. Solistice su bile Katarina Škunca i Ivana Orlović, a mogu reći da je i današnji voditelj Lovro tada bio član zbora i prvi put nastupio na pozornici Lisinskog.

Tako je sve krenulo – od prve pjesme i nastupa, preko prvog CD-a, do brojnih festivala i koncerata.

Kako ste se odlučili za ime Violice?

– To je bila jedna ideja, kombinacija viole kao glazbenog instrumenta i violice kao paškog cvijeta koji raste iz kamena i ne odustaje. Kontra svemu!

Koja djeca danas čine zbor i postoji li interes najmlađih za uključivanje?

– Uglavnom su to učenici nižih razreda, od drugog do četvrtog, i najviše je djevojčica. Ponosni smo i na one rijetke dječake koji ostaju u zboru. Njih je nešto manje jer Violice uz pjevanje imaju i određenu koreografiju, a dječaci su u tim godinama ponekad malo neslobodniji.

Sama osmišljavam koreografije, a to za jednu učiteljicu nije neki veliki posao ako ima malo ritma i kreativnosti. Najuporniji i najtalentiraniji dječaci ostaju s nama i do petog razreda.

Nakon Violica djeca nastavljaju svoj glazbeni put u Gradskoj glazbi, različitim zborovima i klapama. Bilo bi lijepo kada bismo imali i glazbenu školu, za kojom već godinama čeznemo, jer je naš grad doista pun glazbenih talenata.

Posebno su nam važni i prvašići. Oni željno iščekuju ulazak u Violice, ali ih ne uključujemo odmah u prvom polugodištu kako bi se najprije prilagodili školi i novim obvezama. Na neki način buduće članove upoznajemo s radom zbora već u dječjem vrtiću. Imamo odličnu suradnju s vrtićem, gdje nastupamo nekoliko puta godišnje. Djeca tako već poznaju puno naših pjesama kada krenu u školu.

Interes za Violice postoji svake godine, a broj članova uglavnom nije problem.

Je li bilo razdoblja u kojem je bilo posebno teško održati rad zbora?

– Kriza je nastupila tijekom korone. Bilo je vrlo teško održavati probe jer smo morali raditi u odvojenim grupama, a nastupi nisu bili dopušteni. Moram zahvaliti tadašnjoj ravnateljici Željki Zubović, koja je inzistirala da nastavimo raditi, makar i s petero ili šestero djece, samo da se zbor održi. Hvala joj na tome.

Oko 350 djece prošlo je kroz Violice

Koliko je djece tijekom ovih 25 godina prošlo kroz zbor?

– Upravo sam ovih dana, pripremajući naš slavljenički koncert, pregledavala popise i došla do brojke od oko 350 djece.

To je već nekoliko generacija. Neki od prvih članova danas su odrasli ljudi. Kako izgleda kada se nakon toliko godina ponovno sretnete s nekadašnjim Violicama?

– Da, zaista su prošle generacije djece. Lijepo je vidjeti kako su odrastali i kako su mnogi nastavili svoj glazbeni put. Neki su danas odlični pjevači i glazbenici, a posebno je lijepo znati da su kroz Violice stekli ljubav prema glazbi koja ih prati i u odrasloj dobi.

Važan dio rada zbora su i nosači zvuka. Kako nastaje jedan CD i što je sve potrebno za njegovo snimanje?

– Tijekom godine u prosjeku snimimo jednu ili dvije pjesme. Ne zato što ne bismo mogli više, nego zato što takav rad zahtijeva određena financijska sredstva. Zato svakih nekoliko godina objavimo novi nosač zvuka.

Realizacija ne bi bila moguća bez financijske potpore. Najprije želim zahvaliti roditeljima koji mjesečno doniraju naš rad. Kod većih projekata pomažu nam Grad Pag, Turistička zajednica Grada Paga i Zadarska županija.

Imali smo i redovite sponzore koji su nas uvijek podržavali: Pag 91, Jadran Galenski laboratorij Rijeka, Turistička agencija Perla, ZIR Pag, Čistoća Pag, Komunalno društvo Pag, Paška sirana i Lorenzo Pag. Svima njima od srca zahvaljujem jer su se uvijek odazivali našim molbama.

Uskoro će sve naše pjesme biti objavljene i na streaming platformama, tako da će cijela diskografija Violica biti dostupna online.

Hrvatski dječji festival – čak 19 nastupa u Lisinskom

U bogatoj povijesti zbora posebno se ističu nastupi na Hrvatskom dječjem festivalu. Kako iz vaše perspektive izgledaju pripreme za taj festival i kakvi su dojmovi djece nakon nastupa na velikoj pozornici dvorane Vatroslava Lisinskog?

– Gotovo svake godine slali smo pjesmu na natječaj i tijekom ovih 25 godina nastupili smo čak 19 puta. Ove godine trebao je biti naš jubilarni 20. nastup, ali iz objektivnih razloga nismo poslali pjesmu. Nekoliko godina festival se nije ni održavao, osobito tijekom korone.

Odlazak na festival zapravo je jedan mali, ali veliki projekt. Pjesma mora nastati negdje na proljeće, zatim je šaljemo na natječaj i čekamo rezultate tijekom ljeta. Nekada je konkurencija bila ogromna, prijavljivalo se oko 200 sudionika iz cijele Hrvatske, a odabrano bi bilo samo 20 do 25 pjesama. Već je sam ulazak među odabrane bio veliki uspjeh.

Nakon što dobijemo rezultate, slijedi otprilike dva mjeseca intenzivnih priprema. Radimo na pjesmi, koreografiji i probama kako bismo na pozornici u tih dvije i pol minute pokazali sve što smo pripremali.

Uvijek imamo podršku roditelja koji putuju s nama, a njihov gromoglasni pljesak iz publike zaista nam puni srce. Ponosni smo što predstavljamo svoju školu, svoj grad i županiju na tako renomiranom festivalu. Nažalost, riječ je o jednom od rijetkih festivala takvog ranga na kojem se dječja pjesma može predstaviti.

Od Splita i Rijeke do Petrinje i Zadra

Osim Hrvatskog dječjeg festivala, na kojim ste još nastupima posebno sudjelovali i kojih se rado sjećate?

– Nastupamo na svim važnijim školskim priredbama i događanjima na području našega grada i županije, ali se trudimo predstaviti i izvan Paga. Puno smo putovali. Nastupali smo u Splitu, Rijeci, Kninu, Kutini, Petrinji, Otočcu, Zemuniku, Obrovcu, Poličniku, u Zadru, u Osnovnoj školi Šime Budinića i u vrtiću Latica za djecu s posebnim potrebama. Posebno u prvim godinama bilo je više dječjih festivala na kojima smo sudjelovali, a osvojili smo i nekoliko nagrada.

Koje su nagrade posebno obilježile vaš rad?

– Među važnijim nagradama istaknula bih one s Dječjeg karnevalskog festivala, koji se održavao u organizaciji Markove kompanije između 2001. i 2007. godine.

Naša pjesma „U naju ulicu“ osvojila je sve nagrade koje je mogla – prvu nagradu publike, stručnog suda i Hrvatske udruge karnevalista. Tu su bile i pjesme „Jedva čekan karneval“, „Paška maškara“ i „Tri dana“, koje su također obilježile naše karnevalsko razdoblje.

Ipak, posebno su nam važne i nagrade koje su nam dodijelili Grad Pag i Zadarska županija. Godine 2014. dobili smo godišnju nagradu Grada Paga za dugogodišnju aktivnost i sudjelovanje u kulturnim događanjima na području grada, a 2015. godišnju nagradu Zadarske županije na području odgoja i obrazovanja. Ove godine zbor je nagrađen i zahvalnicom Grada Paga za promociju.

Žao mi je što zbog financijske situacije brojni dječji festivali u Hrvatskoj više ne postoje i što nema dovoljno glazbenih dječjih emisija u kojima bi se te pjesme mogle predstavljati.

Velik dio vašeg rada čine i nastupi na ljetnim i zimskim paškim karnevalima. Nastupate i tijekom ljeta, kada su djeci praznici. Kako uspijevate održati kontinuitet?

– Već 25 godina organizirano se maskiramo i sudjelujemo na ljetnim i zimskim paškim karnevalima, a održavamo i samostalne karnevalske koncerte. Posebno smo ponosni na ljetne koncerte u organizaciji Turističke zajednice. Ne nastupamo samo u Pagu, nego i u Povljani, Mandrama i Šimunima.

Moram priznati da nije lako okupiti djecu tijekom ljetnih praznika, ali zbog kontinuiteta uspijevamo. Djeca se žele pokazati i svojim ljetnim prijateljima koji dolaze iz drugih gradova. Naši koncerti dobro su posjećeni i imamo stalnu publiku, čak i iz drugih dijelova Hrvatske.

Ljudi koji ljetuju u Pagu prate naš rad, prilaze nam na ulici, traže CD-e i pitaju kada će biti sljedeći koncert. Posebno je lijepo vidjeti kako djeca koja ovdje ljetuju rastu uz naše pjesme.

Videospotovi, probe i glazbene igre

Na YouTubeu se može pronaći nekoliko videospotova Violica. S kim surađujete na njihovoj realizaciji i kako djeca doživljavaju snimanje?

– Surađujemo s Dječjom televizijom. Kada uspijemo prikupiti potrebna financijska sredstva, pozovemo njihovu ekipu i zajedno dogovaramo režiju, ideju i lokaciju snimanja. Mislim da trenutačno imamo sedam ili osam videospotova.

Snimanje je zanimljivo, ali i zahtjevno. Potrebno je puno strpljenja, jer djeca moraju biti koncentrirana i više puta ponavljati određene kadrove. Ipak, ona to zaista profesionalno odrade. Bude veselo, pomalo naporno, ali na kraju smo svi jako sretni kada spot ugleda svjetlo dana.

Neke naše pjesme bile su i pri vrhu top-lista Dječje televizije. Posljednji spot snimili smo prije nekoliko tjedana na našem malom igralištu, za pjesmu „Kockice se smiju“. Vrlo je efektan i veseo.

Kako izgledaju redovite probe i koliko često se održavaju?

– Probe se uglavnom održavaju jednom tjedno, a po potrebi i češće kada pripremamo veći projekt, nastup ili koncert. Održavamo ih nakon redovite nastave i nastojim da budu opuštajuće i zabavne, više kao odmor i igra.

Kroz različite glazbene aktivnosti i igre pokušavam razvijati ljubav prema glazbi, pjevanju i izražavanju pokretom. Radimo na intonaciji, proširivanju glasovnog opsega u skladu s mogućnostima djece i upoznajemo osnovne glazbene pojmove.

Ali ono što smatram najvažnijim jest razvijanje osjećaja pripadnosti kolektivu, odgovornosti, optimizma i vedrog duha te navike kvalitetnog korištenja slobodnog vremena.

Djeca su redovita, vesela i druželjubiva. Probe doista iščekuju, vole nastupati i na pozornici su vrlo opuštena. Rado putuju i upoznaju nove prijatelje.

Mislim da takav rad jako dobro utječe na razvoj njihova samopoštovanja i pozitivne slike o sebi.

„Rad s Violicama puni mi srce“

Za kraj, nakon 25 godina rada, što biste poručili slušateljima i svima koji su tijekom ovih godina bili dio priče o Violicama?

– Jako sam ponosna na ovih 25 godina koje su zaista prebrzo prošle. Ne mogu reći da su bile naporne. Bile su zapravo jako brze, vesele i ispunjavajuće.

Ovakav rad u zboru mene osobno obogaćuje i ispunjava. Troši puno energije, ali zauzvrat daje jako, jako puno. Puni srce i održava onaj dječji duh koji imam i koji svi mi zapravo skrivamo negdje u dubinama.

Zahvalna sam Bogu za svaku našu pjesmu, za svaki trenutak proveden s mojim raspjevanim i nasmijanim Violicama. I, ako Bog da, bit će toga još!

Snimku cijele emisije poslušajte na našen YouTube kanalu.