Književnost milenijalaca

Umjesto uobičajenih pregleda književne godine karakterističnih za ovo doba godine osvrnut ćemo se na književnike generacije Y, odnosno prve generacije koja je odrasla u doba interneta.

Milenijalci ili generacija Y su ljudi rođeni krajem dvadesetog stoljeća, a danas imaju između 29 i 43 godine. Oni su odrasli na prijelazu tisućljeća, poznaju tehnologiju od djetinjstva, cijene fleksibilnost na poslu, otvoreni su prema cijelom svijetu, tradicionalne životne ciljeve poput brka i obitelji odgađaju, a njihov život je snažno povezan s internetom i društvenim mrežama.

O literaturi “milenijaca” piše nam pripadnica generacije X, arhitektica i ljubiteljica pisane riječi Ivana Sertić. Spomenute knjige i autore možete naći i u Gradskoj knjižnici Pag.

Htjela bi napisati koju riječ o literaturi “milenijaca”, (za mene) vrlo mlade Y generacije. Ovo ljeto je jedna od najboljih knjiga koju sam pročitala bila Kad smo bili mlađi (Da vi var yngre 2023.) norveškog pisca hrvatskih korijena Olivera Lovrenskog (2003.) koji je ustvari već Z generacija.

Lovrenski nije pisac nego mladić koji je napisao najbolje proglašenim prvijencem u Norveškoj, a napisao ga je s 20 godina. Dobio je Nagradu knjižara Norveške za najbolju knjigu 2023.g. Preveden je na 16 jezika i apsolutni je bestseler.

Knjiga je vrlo zabavna i humoristična iako ono o čemu se piše nije ništa od navedenog. Priča je to o četvorici prijatelja, Ivoru (Oliver Lovrenski) koji piše u prvom licu, najboljem prijatelju Somalijcu kojeg zove Marco, Jonasu i Indijcu Arjanu koji živi u popravnom dobu. Oni su najbolji prijatelji ali i narkomani, kriminalci s dosjeom, ulična banda. Počeli su u 5 razredu. Ivor je perspektivni učenik, želi postati odvjetnik. Ali škola mu je dosadna, a frendovi zanimljiviji. Prvo počinju puštiti travu pa polako prelaze na sve teže droge. Zatim postaju dileri da se mogu financirati, pa nabave oružje jer se bave opasnim poslom prodaje i iznuđivanja. Opijaju se i drogiraju, kradu, tuku se, partijaju danonoćno i sve regularne institucije ih proglašavaju socijalnim slučajevima pa dobivaju i socijalne radnike koji na njih “paze” ali ustvari su od njih digli ruke. Onda od droge umre Jonas. I sve upućuje da će skončati i Ivor, ali on odlučuje da će biti iznimka u moru sudbina narkića i kriminalca, a ovom knjigom je to i dokazao.

Knjiga je zanimljiva jer je pisana u obliku vrlo kratkih epizoda na svakoj stranici knjige, koje pršte humorom i inteligencijom, a ključ zanimljivosti je to što su pisane “online engleskim”, komunikacijom milenijaca i šatrom Osla. Najveći izazov da se prenese prava atmosfera i razgovor je bio prijevod na hrvatski jezik. Moram priznati da sam svaki čas googlala za niz narkičkih izraza kao spidare, gudre, gandže, ekseve da ne spominjem lijekove jer nemam pojma o drogi. Način pisanja je proizašao iz načina komuniciranja mladih koji su sjedili i pokušavali nasmijati jedni druge i zato su morali govoriti brzo i ne predugo da ispadne smiješno i kratko, obrazložio je svoj način pisanja Lovrenski. Knjiga doslovno podsjeća na manje mračnu inačicu knjige Mi djeca s kolodvora Zoo, narkomanske ispovijedi i kultne autobiografije naše generacije od Christiane F.

Kako je Lovrinski poluhrvat, ljeta je provodio u hrvatskoj kod “babe” i mnoge priče se referiraju na te trenutke koji su mu mnogo značili u smislu normalizacije svog ovisničkog života. Osim spomenutih tema, knjiga je pokazala i nespremnost matičnog društva na integraciju migranata što se vidi u aspektima života Marca i Arjana. Čita se s velikom lakoćom i vrlo je zabavna obzirom da ju je napisala tako mlada osoba koja do tad nije imala doticaj s pisanjem.

Knjigu Komad malog (Boy parts 2020.) je napisala Eliza Clark (1994.) koja je u Londonu studirala na umjetničkoj akademiji Chelsea College of Art. Ovo joj je prvijenac koji se 2022.g. našao na Blackwellovoj listi beletrističkih knjiga godine te je bila finalist nagrade Women’s Prize for Fiction Futures za spisatelje mlađe od 35 godina.

Reći ću da mi se knjiga u konačnici nije svidjela iako sam je dopola čitala s napetošću i zanimanjem. Nisam mogla naći ni trunke empatije ili sličnosti ili simpatičnosti glavnog lika do kraja čitanja, ali u konačnosti je važnije što knjiga želi reći ili prenijeti. U knjizi ima autobiografskih elemenata.

Glavni lik Irina Sturges je fotografkinja u kasnim 20-tim koja je završila prestižni College za umjetnost u Londonu. Ne može živjeti od svoje umjetnosti pa konobari. Kao i na faksu umjetnički se izražava radeći eksplicitne fotografije modela, uglavnom muških, koje nalazi na ulici, u dućanu ili Instagramu i koji su redom neugledni, ružnjikavi, a koji joj se radi nečeg svide. Stavlja na njih razne fetiš rekvizite, a foto sesije su sadističke, ponižavajuće. Irina svoje modele zlostavlja, ranjava, psihički maltretira. Iako se s nekima i spetljala naučila je da to nije pametno jer se ” ne sere u usta koja te hrane”. Od toga posla ne može živjeti, ima jedinog tajnog bogatog kupca kojemu može prodati najeksplicitnije fotke. Irina živi u Newcastleu gdje je rođena jer joj je London preskup. Dobiva poziv da izlaže na prestižnoj londonskoj galeriji i to vidi kao priliku za novi zamah karijere kao i bijeg iz narkotičkih izlazaka, alkohola i površnih veza. Irina je narcisoidna i sebična, sadistična i nema nijedan normalan ljudski odnos. Druži se s Flo s kojoj je davno na faksu bila u kratkoj i neozbiljnoj vezi i kojoj toksično kvari vezu s dečkom Michaelom jer zna da je Flo na nju slaba i potajno mašta da su zajedno. Irine je iskorištava. Odnos s obitelji je loš. Majka je doduše stalno kritizira što Irinu vrijeđa ali ona je i prema njoj i ocu gruba i nasilna. Irine je u odnosima ili submisivna ili agresivna. Vrlo pazi na svoj izgled, odjeću koju nosi i živi na salati i vježbanju da zadrži liniju. Modele slika u preuređenoj garaži. Ulazi u ponižavajući odnos s modelom, jadničkom Eddiem iz Tesca. Ponižavajućem za njega jer je njemu očaravajuće da je izabrala baš njega za fotografiranje. I na uštrb toga trpi ranjavanja, ponižavanja tijekom snimanja. Pri kraju knjige više ne možemo razlučiti dali je nešto stvarnost ili nije, a spirala nasilja raste.

Kritika je roman opisala kao inačicu Američkog psiha, a glavni lik ikonom feminističke, buntovničke i emancipirane književnosti za dio milenijca koju je razočarala razvikana milenijka Sally Rooney. I Rooney i Clark su objavile zapažene debitantske romane s manje od 30 godina. Moram priznati da se meni puno više sviđa Sally Rooney. Pročitala sam odlične Normalne ljude i dobru Razgovori s prijateljima dok Divni svijete, gdje si? i najnoviji Intermezzo nisam jer sam odustala radi dosade i nedovoljno zanimljivog zapleta romana.

“Rekla je da s obzirom na moj rad i ono što u njemu pišem, imam prezriv stav prema svojim modelima. Očito sam ih vidjela kao zamjenjive, jednokratne predmete. Pitala me mrzim li muškarce, ili mi se sviđaju muškarci i mrzim to što mi se toliko sviđaju. “

I cijela knjiga me navela na pojam mizandrije (opozitno od mizogonije za koju smo svi puno puta čuli) što je mržnja prema muškarcima. U Komadu malog se spominje i grooming – predatorsko ponašanje bliske osobe prema ranjivoj mladoj osobi. Kao i klasna komponenta jer je Irina na umjetničkoj sceni Londona nebitna, zbog lokalnog naglaska, teškog pijanstva i demode odjeće te umjetničkog rada u garaži. Irina voli azijske hardcore porniće, obožava čudne i teške filmove s serijskim ubojicama. Glavna tema cijele priče je sadizam kao vrsta estetičkog izbora i iskorištavanje mladih muškaraca u tu svrhu.

Treću knjigu koju bi spomenula je Žuta (Yellowface 2023.) od R.F. Kuang. Izraz “yellowface” se koristi za opisivanje prakse nanošenja šminke kako bi se oponašao izgled osobe iz istočne Azije, obično kao dio predstave. Ova se praksa općenito smatra uvredljivom.

R.F.Kuang (1996.) je Marshallova stipendistica, prevoditeljica i spisateljica nominirana za mnoge nagrade. Ima magisterij iz kineskih studija na Cambridgeu, a stekla je i zvanje magistrice znanosti za suvremene kineske znanosti na Oxfordu. Sve to zvuči odlično, kao i kritika Stephena Kinga otisnuta na naslovnici. Kao i prethodna, knjiga je bila dobra do polovine , a onda je prešla kao u horror završnicu (što uopće nisam shvatila kao horror nego kao hrpu nelogičnosti).

Najveća vrijednost knjige je što autorica prikazuje nemilosrdan svijet pisaca i izdavaštva u današnje doba. Kako je teško naći izdavača za prvijence, kako samo odabrani dobe otkup najboljih izdavačkih kuća. Kako su komplicirani odnosi s agentom, a najgore je kako nečija karijera ovisi o komentarima na društvenim mrežama. Broje se klikovi, otvaraju se rasprave trolova, u igri su sve moguće postavke koje se iskopaju ( nije važno ako su neistinite), background, rasizam, feminizam i sto izma.Glavni lik June studira spisateljstvo s Athenom Liu na prestižnom fakultetu. Atheni se za vrijeme faksa izdaju priče, a onda slijedi bomba prvijenac za koji dobiva 6-znamenkasti ugovor. Athena je kćer jedinica kineskih emigranata u Americi i piše o kineskim temama. Za razliku od nje, June jedva nađe izdavača za prvijenac koji se zaboravi nakon par mjeseci. Više su održavale površno poznanstvo. Prilikom jednog druženja Athena se zadavi palačinkom?! i June joj krade ispis zadnje knjige, preradi je i izda kao svoju pod nazivom “Posljednja fronta” pod pseudonimom Juniper Song ( da bijela June ispadne više kineski).Knjiga je o kineskim uvezenim radnicima u 1.svjetskom ratu i o njihovom lošem tretmanu od strane Europljana. Juniper / June dočeka svoju slavu. Knjiga postaje bestseler i dobiva unosne ugovore s uglednim izdavačem, odličnom agenta, super prodaju, popularnost, sve ono što je June priželjkivala. Ali nakon nekog vremen se počnu javljati ljudi koji znaju Athenin rad i optuže je za plagijat. Ostatak knjige se bavi nizom preobrata gdje Juniper uspijeva začepiti neprijateljima usta do potpunog potonuća.

U knjigama milenijaca su naveliko prisutne društvene mreže koje su glavni oblikovatelji njihovih života. Neki pisci poput Rooney pišu knjige s realnim životnim pričama i likovima, ali zanimljivo je čitati i o drugim aspektima poput kriterija za današnju umjetnost, okrutan svijet izdavaštva i sl. Sad je već vrijeme da polako krenem u istraživanje knjiga Z generacije…