Uz Dan utemeljenja grada Paga: Izgradnja novog grada Paga bio je golem pothvat u europskih, ali i svjetskim razmjerima

Današnji grad Pag izgrađen je tijekom 15. i 16. stoljeća, a do tada je stanovništvo grada Paga živjelo na području koje se danas naziva Stari grad, na području koje je Marijansko svetište i arheološko područje. Izgradnja današnjeg grada Paga počela je u subotu, 18. svibnja 1443. godine, oko devet sati ujutro, polaganjem kamena temeljca za Zbornu crkvu Marijina Uznesenja i za kulu Skrivanat.

O tome je tada zapisano:
“U ime živoga Boga i pravoga Oca, Sina i Duha Svetoga, bez čijega zazivanja nijedan početak nije valjano utemeljen. Jednodušno je mišljenje Paga da se taj grad premjesti do luke Katene, na hvalu Boga i Blažene Djevice Marije, Svetoga Marka Evanđelista, Svetoga Jurja Mučenika i svih svetaca Božjih; na čast i diku Prejasnoga Vladara i Presvijetloga Gospodina Francesca Foscarija, milošću Božjom slavnoga Dužda Republike Venecije, te cjelokupne velemoćne naše vlasti Republike Venecije, pod pokroviteljstvom koje su i ovi temelji i mir i sigurnost svih plemića i cjelokupnoga puka ove zemlje i otoka. U tom gradu neka budu položeni temelji crkava i samostana za obavljanje službe Božje, a u prvom redu crkve Blažene i Preslavne Djevice Marije. Za nadzor nad njezinom gradnjom Kaptol i Vijeće Paga izabrali su poštovanu gospodu velečasne Vulkozija Grubonića, natpopa, i Blaža Martinića, paškoga kanonika, gospodina Dišmana Diševića pok. Luke i gospodina Blaža Diškovića, koji će u ovoj knjizi uredno opisati sve pravne poslove u vezi sa spomenutom gradnjom, naime novac koji je prikupljen, koji se ima prikupiti te utrošiti i isplatiti. Ta crkva je započeta u subotu, 18. svibnja 1443. godine, oko trećega sata, a kamen temeljac blagoslovio je prečasni u Kristu otac i gospodin Laurencije Venerije, milošću Božjom i Apostolske stolice nadbiskup zadarski i naš metropolit, uz molitve svećenstva te pučku povorku i svečanost. Odmah potom, četvrtoga sata, počela je gradnja grada, to će reči temelja velike kule kraj poprečnih vrata. Prvi kamen položio je velemožni gospodin knez Petar Faletro, drugi velečasni gospodin Vulkozije Grubonić, natpop, treći gospodin Nikola Radošić, tadašnji sudac, četvrti Ludovik Sagredo, komornik, peti velečasni Marget, primicer; svaki od njih u svojem kutu, moleći ondje ponizno Boga Oca, čije smo ime u početku zazvali, da se ovi počeci, njegovom moći i milosrđem započeti i pokrenuti, tako dovrše i okončaju te čuvaju u sve vijeke vjekova. Amen.”

Izgradnja novog grada Paga bio je jedinstven poduhvat u europskim razmjerima, bio je iskaz jedinstva Paškinja i Pažana i povijesna nužnost. Naime, Paškinje i Pažani željeli su izgraditi vlastitu općinu i samostalno  odlučivati o svojoj budućnosti, što Zadar nije dozvoljavao. Zadar je svojom vojskom napadao Pag i svakim novim napadom nanosio je Pagu sve veću štetu. Najokrutniji napad Zadra na Pag dogodio se 24. ožujka 1393. godine, kada je vojska Zadra pobila velik broj stanovnika Paga, spalila mnoge kuće, zalihe sijena, polja, vinograde, a crkvu su opljačkali. Pažane je od potpunog uništenja spasila mornarica Republike Venecije.

Grad u kojem su Paškinje i Pažaji tada živjeli nije bilo moguće dobro braniti, jer su zidine postojale samo na uzvišenju, na citadeli, dok je ostali dio grada bio bez obrambene strukture. Položaj Paga, na području današnjeg Starog grada, nije omogućavao izgradnju kvalitetne fortifikacije. Zbog toga su Pažani od Senata Republike Venecije zatražili dozvolu za gradnju novog grada kojeg će se moći braniti. Republika Venecija dala je potporu Paškinjama i Pažanima i podržala je izgradnju novog grada.

Izgradnji novog grada prethodila je duga rasprava o mjestu gradnje. Dio gradskih vijećnika, ali i naroda, bio je za preseljenje grada Paga u tadašnju luku Košljun, a dio bio je za preseljenje grada Paga kod uvale Katena. No, nije se mogao postići dogovor i za konačnu odluku o mjestu gradnje novog grada Paga napravljen je pokus s teretom. Dvije grupe Pažana uzela su jednak teret, jedni su teret nosili do Košljuna, a drugi su ga nosili do uvale Katena. Nakon izvršenog pokusa zaključeno je da je teret lakše nositi do uvale Katena, nego do Košljuna. To je bilo presudno za donošenje odluke o mjestu izgradnje novog grada Paga. Tako je donesena konačna odluka o mjestu izgradnje novog grada, a to je mjesto na kojem se nalazi današnji grad Pag. Nova lokacija grada Paga omogućavala je bolju zaštitu od napada, a s tog položaja bilo je lakše braniti soline.

Novi grad Pag izgrađen je prema planu koji je napravljen u Veneciji, uglavnom po uzoru na grad Torino. Izgradnja novog Paga počela je 18. svibnja 1443. godine polaganjem kamena temeljca za Zbornu crkvu Marijina Uznesenja. Kamen temeljac blagoslovio je Laurencije Venerije, nadbiskup zadarski.
Prvi kamen položio je knez Petar Faletro, drugi je položio Vulkozije Grubonić, natpop, treći Nikola Radošić, sudac, četvrti Ludovik Sagredo, komornik i peti velečasni Marget, primicer.  U prilici utemeljenja novog grada Paga održana je pučka povorka i svečanost.

Pažani su se u novi grad Pag preselili 28. rujna 1474. godine. Novi grad Pag bio je utvrđen zidinama i kulama i naoružan tada najsuvremenijim topovima. Od tada se grad Pag više nitko nije usudio napasti. To je bio razlog brzog gospodarskog uspona grada Paga tijekom 15. i 16. stoljeća. Razvijala se trgovina, pomorstvo, poljoprivreda, stočarstvo, vinogradarstvo, a posebno značenje imala je proizvodnja soli. Grad Pag je tada bio dio Republike Venecije, najveće tadašnje trgovačke i vojne sile. Republika Venecija bila je središte trgovine, graditeljstva, kulture, zabave, gastronomije, zabave. Kontakti Paga i Venecije intenzivirali su se i u Pag su došle živjeti i neke obitelji iz Venecije, a Pažani su preuzimali mnogo od onoga što je imala Venecija. Od svega toga ostali su baškotini, pandešpanj, rožoj, anižeta, paška čipka, karneval, mnogi običaji, mnogi dijelovi spomeničke baštine. Grad Pag je jedan od samo nekoliko gradova u svijetu za kojeg se zna točan datum početka gradnje, a preseljenje Pažana jedan je od rijetkih primjera potpunog preseljenja stanovništva iz jednog grada u drugi.

Foto: Elvis Šmit/Radio Pag