U organizaciji Gradske knjižnice Pag i u suradnji sa Srednjom školom Bartola Kašića, u Kneževom dvoru je održano predavanje o Bartolu Kašiću. Kako je pojasnio prof. Vlatko Majić, ravnatelj Gradske knjižnice Pag, o Bartolu Kašiću se govori u sklopu Dana hrvatskog jezika. U stručnom dijelu skupa sudjelovali su, osim prof. Vlatka Majića, dr. sc. Ivica Vigato, s Odsjeka za izobrazbu učitelja i odgajatelja Sveučilišta u Zadru i prof. Marijana Rošćić s Odsjeka za Kroatistiku Sveučilišta u Zadru. Učenici i učenice Srednje škole Bartola Kašića su, s mentoricom, profesoricom Natašom Vidas, u prizemlju Kneževog dvora, postavili izložbu likovnih radova na temu Bartola Kašića. Uz to, učenici i učenice Srednje škole Bartola Kašića su, s mentoricom, profesoricom Natašom Strugar, napisali i prigodne tekstove o Bartolu Kašiću. Dva literarna rada su nagrađena i to „Razgovor s Bartolom Kašićem“ kojeg je napisala učenica Terezija Fabijanić i „O Bartulu, mom bratu“, kojeg je napisala Klara Škoda. Svoj rad Terezija Fabijanić zaključila je riječima: „Kao mladi ljudi težimo obrazovanju i ostvarivanju ciljeva, ali nikada ne smijemo zaboravljati na one koji su u svojoj prošlosti najavili budućnost u našoj sadašnjosti.“ Klara Škoda u svojem radu, govoreći o Bartolu Kašiću, među ostalim navodi: „Osjećam da će ga stoljećima pamtiti kao cijenjenog jezikoslovca, pisca i isusovca. Njegova djela stoljećima će ostati sačuvana i važna. Unatoč tome, osjećam da će moj brat ostati vrlo tajanstvena osoba, kakav je bio i tijekom života.“
Bartol Kašić (Bartolomeo Cassio), je rođen u Pagu 15. kolovoza 1575. godine, a umro je u Rimu 28. prosinca 1650. godine. Bio je isusovac, jezikoslovac i pisac. Kašić je u ranoj dobi ostao bez oca i odgajao ga je njegov ujak, paški svećenik Luka Deodati Bogdančić koji ga je naučio čitati i pisati. Bartol Kašić je pohađao općinsku školu u Pagu, a 1590. godine se upisao na Ilirski kolegij u Loretu kod Ankone. Kašić je 1593. godine nastavio školovanje u Rimu, gdje je stupio u Družbu Isusovu.
Isusovci su vodili brigu o kršćanima u Osmanskom Carstvu i nastojali su poučavati na mjesnome jeziku, a za to im je, u hrvatskome slučaju, nedostajao odgovarajući i priručnik. Problem je, 1604. godine, riješio Bartol Kašić svojim djelom „Institutionum linguae illyricae libri duo“ u kojem je iznio temeljne podatke o hrvatskome (ilirskome) jeziku te je vrlo opširno razložena hrvatska morfologija. Kašić je koristio štokavicu, ali je u visokoj mjeri prisutna i čakavština.
Potkraj života Bartol Kašić je napisao autobiografiju.