Pag: 612 godina od Čuda Svetog Križa

U Pagu će se 23. srpnja obilježiti Čudo Svetog Križa, događaja koji je opisan u Konstitucijama paškog Kaptola, o kojem je pisao povjesničar, doktor kanonskog i civilnog prava Marko Lauro Ruić i za koji je Sveta Stolica 1495. godine Pažanima izdala povlasticu udjeljivanja proštenja. 

Proslava Čuda Svetog Križa održava se 23. srpnja jer je, prema zapisima, na taj dan, 1413. godine, u crkvi sv. Antuna Opata u današnjem Starome gradu, iz rane na kipu Isusa na raspelu tekla krv. Prema zapisima, svjedokinja tog događaja bila je mlada Paškinja koja je zbog nevremena ušla u crkvu sv. Ante.

Marko Lauro Ruić u knjizi „Delle reflessioni storiche” iz 1778. godine spominje Čudo Svetog Križa i navodi da se Čudotvorni Križ od drva, od koga se točila krv dana 23. srpnja 1413. godine, nalazio u crkvi Svetog Ante Opata.

O događaju je bila obaviještena i Sveta Stolica i papa je 4. siječnja 1495. godine izdao Pažanima povlasticu udjeljivanja proštenje onima koji bi se, slaveći Sveti Križ, ispovjedili i pričestili, te pohodili crkvu i udijelili milostinju siromasima.

U Konstitucijama paškog Kaptola o tom događaju se navodi:
“Ovo čudo dogodilo se u Crkvi sv. Ante Opata u Pagu godine 1413., 23. srpnja: čudo veliko u jednog Križa učinjena u rezbariji; curila je Krv iz rane s Boka obilata, kao da je to bio živi Čovjek ranjen, a poslije, sutra dan pojavila se velika kiša što bijaše čudo, budući je pištila tekuća voda na nekim mjestima gdje no prije nije bilo, to jest iza oltara u Crkvi Svetog Tome u Košljunu. Tekuća kao riječna.”
Izgradnja današnjeg grada Paga počela je 18. svibnja 1443. godine, a stanovnici Paga su se iz današnjeg Starog grada u svoj novi grad preselili 1474. godine. Sveti Križ ostao je u Starom gradu još 21 godinu nakon preseljenja stanovnika Paga u novi, današnji grad Pag. U novom gradu Pagu Pažani su izgradili crkvu za čuvanje Svetog Križa koja je bila posvećena sv. Anti. Crkva se nalazila na južnom dijelu Paga, uz zidine.

Sveti Križ je iz Starog grada u današnji grad Pag prenesen 1495. godine.

Ruić navodi da je za prenošenje Presvetoga Križa iz Starog grada u novi grad bio određen dan 23. srpnja 1495. godine, obljetnica slavnog goda. Tog dana je nagrnulo mnogo vjernika, ne samo Pažana već i izvanjskog svijeta, hodočasnika. Sveti Križ je tada, 1495. godine, postavljen u crkvu sv. Ante.

Pored crkve sv. Ante izgrađen je Dominikanski samostan. Dominikanci su se brinuli o crkvi i o Svetom križu. U Pagu je postojala i Bratovština Svetog Križa  koja se brinula o oltaru u crkvi Svetog Ante Opata. Pažani su, pokazujući koliko im znači Sveti Križ, darivali Bratovštinu raznim dobrima, a neki su Bratovštini oporukom ostavljali dio svoje imovine.

Nakon pada Republike Venecije 1797. godine, kojoj je grad Pag pripadao gotovo četiri stoljeća, u Pagu je uvedena francuska uprava koja je ukinula dominikanski red. Tada je Sveti Križ prenesen u Zbornu crkvu Marijinog Uznesenja, gdje se i danas čuva na jednom od oltara.

Francuska vlast je 22. srpnja 1808. godine ukinula i Bratovštinu Svetog Križa.

Crkva sv. Ante u kojoj se čuvao Sveti Križ s vremenom je napuštena, a danas je obiteljska kuća.

Papinskom ispravom od 4. siječnja 1495. godine bilo je određeno da se svečanost Presvetog Križa treba održavati na blagdan Uzdignuća Svetog Križa 14. rujna, a svečanost se mora najaviti svečanim zvonjenjem zvona. Zborni kaptol bio je zadužen za pjevanje dvije Večernje i Svetu Misu. Sveti Križ se slavio i pjevanom misom. U čast Svetog Križa Sveta Misa se održavala na blagdane Svi Sveti, Božić, Blagovijest, Tri Kralja i na dan sv. Martina.

Svaki puta kada bi se Sveti Križ otkrio molila se Krunica Gospodinova. Svakog petka tijekom mjeseca ožujka, u čast Svetog Križa, kapelan, prior samostana, molio je posebne molitve. Uz te dane, odnosno blagdane, Pažani su dodali još dva dana za slavljenje Svetog Križa. Prvi je Godišnjica Čuda Svetog Križa 23. srpnja, a drugi je Dan Muke Gospodnje, odnosno Veliki petak u Velikom tjednu. Na Godišnjicu Čuda Svetog Križa, u Zbornoj crkvi Marijina Uznesenja održavaju se prigodne liturgije, a Sveti Križ se postavlja ispred središnjeg oltara. Poslije Svete Mise vjernici ostaju u crkvi i slave Sveti Križ. Na sličan način Sveti Križ se slavi i na blagdan Uzdignuća Svetog Križa 14. rujna.