Paški vjerski običaji: Proslava Male Gospe, vrijeme molitve i zavjeta

Proslava blagdana Male Gospe u Pagu bila je svečano, molitveno, liturgijsko, duboko pobožno opraštanje vjernika od čudotvornog kipa Majke Božje koji je na Veliku Gospu iz Starog grada u procesiji prenesen u Zbornu crkvu u Pagu.

Naime, prema tradiciji, čiji začetak je prvoj zavjetnoj procesiji koja je održana 1855. godine, kip Majke Božje prenosi se u Pag na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza, a na blagdan Male Gospe prenosi se natrag u svetište, u crkvu Marijina Uznesenja u Starom gradu. 

U Pagu je razdoblje od 15. kolovoza do 8. rujna, od Velike Gospe do Male Gospe, za vjernike bilo od posebnog značenja. Svakodnevno su se pred kipom Majke Božje održavale svečane liturgije, molile su se krunice, molilo se od jutra do večeri, to su bili dani molitve, zavjeta i pokore.

Pred Malu Gospu u crkvi se molilo od jutra do večeri

U Pagu su se vjernici od kipa Majke Božje opraštali sudjelujući u liturgijama i molitvom izvan liturgija. Pred kipom Majke Božje molila se pokora i davali su se zavjeti. Većina starih paških običaja povezanih s blagdanom Male Gospe nestala je sredinom 20. stoljeća i do suvremenog doba ostali su tek dijelovi ili naznake starih običaja.

Po starom običaju dan prije blagdana Male Gospe vrata Zborne crkve bila su otvorena od ranog jutra do kasne večeri. Vjernici su sudjelovali u liturgijama, misama i krunici, ali su, uz to, i nakon završetka liturgija, ostajali u crkvi i dugo se molili pred kipom Majke Božje. Mnogi vjernici su dan pred Malu Gospu i procesiju iskoristili za ispovijed i pokoru pred kipom Majke Božje, često obilazeći kip na golim koljenima, što je bio znak najveće pokore i štovanja Majke Božje.

Kip Majke Božje bio je postavljen na sredini crkve, na drvenom postolju koje je bilo ukrašeno cvijećem. Oko postolja bio je složen svečani crveni tepih po kojem se kip obilazilo na golim koljenima ili se na tom tepihu klečalo tijekom molitve. Vjernici su tijekom molitve željeli biti što bliže kipu Majke Božje i često bi podizali pogled prema Majci Božjoj i malom Isusu u njezinom naručju. Mnogim vjernicima bilo je izuzetno važno klečati što bliže kipu Majke Božje, čak ga i dodirnuti s najvećim štovanjem, s najvećom pobožnošću. Mnogi vjernici ostajali su u crkvi do kasno navečer, do zatvaranja vrata crkve.

Molitve na blagdan Male Gospe

Na blagdan Male Gospe vjernici bi se okupili pred Zbornom crkvom već u zoru i čekali su ranojutarnju misu koja bi počela u šest sati. Druga misa bila je obično u deset sati. Tijekom popodneva, kada nije bilo liturgije, vjernici su se u velikom broju okupljali u crkvi, neki su stajali u bancima, klupama, neki su klečali pred kipom Majke Božje, svi u tišini, svi jednako ujedinjeni u motivi upućenoj Majci Božjoj.

Središnje liturgijsko slavlje na Malu Gospu bilo je popodne, prije procesije, a taj običaj zadržan je do suvremenog doba. Do suvremenog doba zadržan je i običaj da se, poslije popodnevne mise, nakon zalaska Sunca, pred Zbornom crkvom formira procesija. Uz najveće štovanje i molitvu, kip Majke Božje iznese se iz Zborne crkve i uključi se u procesiju, kao njezin središnji dio.

Procesija

Put kojim procesija prolazi nije se promijenio od 19. stoljeća. Procesija krene od središnjeg trga, prođe preko Vele ulice i mosta Katine do magazina na Prosici i dalje, uz Lokunju i uz Svetu Jelenu do Starog grada. U nekoliko slučajeva, zbog objektivnih okolnosti, procesija je prošla Katinama i preko Malog nasipa, uz Svetu Jelenu do Starog grada. Po dolasku procesije u Stari grad kip Majke Božje unese se u crkvu Marijina Uznesenja i postavi se na sredinu crkve, a taj običaj zadržan je do suvremenog doba.

Po dolasku procesije u Stari grad održava se svečana liturgija, liturgija slavljenja kipa Majke Božje na kojoj sudjeluje velik broj vjernika. Poslije svečane mise kip Majke Božje postavlja se na ukrašenoj podlozi iza glavnog oltara. Postavljanje kipa Majke Božje u svetište završetak je crkvenih svečanosti na Malu Gospu.

Poslije mise vjernici su odlazili iz Starog grada, gotovo uvijek u grupama. Neki bi još neko vrijeme ostali pred crkvom, sjeli bi na siciju i molili se, a otišli bi tek kada bi se izgubila i posljednja svjetlost odlazećeg dana.

U Pagu je blagdan Male Gospe imao vjersko, ali i šire društveno značenje. Blagdan Male Gospe podudarao se sa završetkom razdoblja ljetnih vrućina i sa završetkom ljetnog odmora. U većem dijelu paške prošlosti, poslije Male Gospe počinjala je nastava u osnovnoj i srednjoj školi, završio bi ljetni odmor za gradske i državne službenike, za sudove i druge službe u gradu Pagu, a poslije blagdana Male Gospe počela bi intrada, berba grožđa.

Paškinje i Pažani nikada nisu napustili Stari grad i Marijansko svetište

U crkvi Marijina Uznesenja u Starom gradu, osim na blagdan Velike Gospe i na blagdan Male Gospe nisu se održavale liturgije. Međutim, mnogi vjernici su tijekom jeseni, zime i proljeća, odlazili u Stari grad, pomolili bi se pred crkvom, a u maloj kapelici podno citadele zapalili bi svijeću. Paškinje i Pažani nikada nisu potpuno napustili svoj Stari grad, mjesto na kojem su živjeli njihovi preci, niti Marijansko svetište, crkvu u kojoj se čuva čudotvorni kip Majke Božje.

Paškinje i Pažani ostali su vjerni zavjetu kojeg su njihovi preci dali pred kipom Majke Božje 15. kolovoza 1855. godine, kada je održana prva zavjetna procesija za Veliku Gospu.

Blagdan Male Gospe slavi se 8. rujna, a puni naziv blagdana je blagdan Rođenje Blažene Djevice Marije, to je dan slavljenja rođenja Marije, majke Isusove.