Zanimljivosti iz prošlosti: Gotovo cijeli otok Pag bio je prekriven šumama
U suvremeno doba otok Pag je poznat po svojem dominatnom krškom krajoliku, koje je po mnogim karakteristikama jedinstven na Jadranu, no nekada je bilo drugačije. Otok je bio izrazito šumovit. Gotovo svi dijelovi otoka bili su prekriveni šumama uglavnom hrasta, dijelom jasena i u manjem broju pinije.
U odredbama Statuta općine paške iz 1433. godine, povijesnim izvorima iz raznih arhiva i znanstvenim radovima spominje se tridesetak šuma na Pagu, uglavnom hrasta i jasena, koje su prekrivale gotovo cijeli otok. Između ostalih, spominju se šume Braničevica, šuma Svete Marije Magdalene koja se nalazila na velikom području od Žestokoga do Bapče drage, šuma Kolan i šuma Barbat, šuma Selac u uvali Šimuni, šuma Bas u uvali nova Povljana, šume Crnika, Gaj, Žir, Bilica, Brestić, Brganja dolac, Mlaji i Ratovac, šuma Vlašići i Dinjiška, šuma kod Novalje, velika šuma sv. Vida koja se nalazila pod vrhom Sveti Vid u smjeru Košljuna, Dubrava, od današnjih Vodica do uvale Filino, Dubovica i Olišnjak i velika šuma na predjelu Kotlac, sjeverno od grada Paga, koje se danas naziva Kotica.
Povjesničar Karl Kesler pisao je o golemim nepreglednim šumama, prof. dr. sc. Nataša Štefanec s Filozofskog fakulteta u Zagrebu istražila je brojnu arhivsku građu, a opise šuma pronašla je u arhivskim vrelima u arhivu u Grazu. Zaključila je da su sjevernojadranski otoci i otok Pag u srednjem vijeku i u ranome novom vijeku bili mnogo šumovitiji nego što su danas. To je, nakon dugo istraživanja, zaključio i dr. sc. Branimir Brgles s Odjela za onomastiku i etimologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Utjecaj migracija u 16. i 17. st na šume
Povjesničar prof. Karl Kesler navodi da je sustavno uništavanje šuma počelo najvjerojatnije nakon 16. stoljeća. U svojoj povijesno-antropološkoj analizi, povjesničar Kesler naglasio je važnost jednog čimbenika koji je utjecao na uništavanje šuma, a koji se na Pagu u većem broju javlja u 16. stoljeću. Radi se o demografskim promjenama, odnosno novodoseljenom stanovništvu koje je imalo drugačije civilizacijske vrijednosti i drugačiji odnos prema šumama od autohtonog otočnog stanovništva.
Dr. sc. Branimir Brgles navodi da povijesni izvori govore o doseljavanju stanovništva s kopna, a među njima i Vlaha, ponajviše između 15. i 16. stoljeća.
O intenzitetu migracija i pravcima naseljavanja otoka novim stanovništvom pisao je i povjesničar Marko Lauro Ruić. Migracije su spomenuli i prof. Tomislav Raukar, prof. Ivo Švelec i drugi povjesničari. Uništenje šuma na obalnom kraškom području opisao je prof. Karl Kesler.
Povjesničar prof. dr. sc. Drago Roksandić navodi podatak o doseljenju Vlaha s obiteljima i tisućama grla stoke na obali Jadrana i na otocima, a tako i na Pagu. Prof. Brgles navodi da se krčenjem šuma stvaralo pašnjačke i dijelom poljoprivredne površine. Zakonima su se pokušale spriječiti ozbiljne posljedice uništavanja šuma i intenzivne ispaše. U Pagu se to napravilo Statutom paške općine iz 1433. godine u kojem se nalazi niz kaznenih odredbi za ispašu u šumama i za nedozvoljenu sječu stabala u šumama.
Statutarne kaznene odluke za nezakonito korištenje šuma.
U odredbama komune iz 1372. godine nalaze se odredbe o očuvanju paških šuma, odnosno kaznene odredbe za sprečavanje uništenja šuma. U osmoj točki Statuta paške općine navedene su visoke kazne za neovlašteno rušenje drveća u šumama na otoku Pagu. U Prvoj knjizi Statuta paške općine nalaze se odredbe koje se tiču brige općinskih prisežnika o gajevima, a u glavi 11. Šeste knjige propisane su kazne u slučajevima kada se u šumi zatekne nečija stoka. Prof. Karl Kazer navodi da su posljedice nekontrolirane sječe šuma i pretjerane ispaše bile slabija infiltracija kišnice, povećano i ubrzano klizanje tla, stvaranje jaruga, slabije obnavljanje zemnih voda i atrofija močvarnog tla.
U statutarnim odredbama zabilježena su imena otočnih šuma i gajeva. U 16. točki spominje se iskorištavanje porušenih stabala u šumi sv. Vida. Ta šuma nalazila se na brdu pod vrhom Sveti Vid, a tu šumu spomenuo je i pisar Petrus de Pago. Danas se na tom mjestu nalaze samo gole kamene padine.
Stari toponimi povezani s šumama otoka Paga
O šumovitosti otoka govore toponimi, kao na primjer Dubrave, Dubovica i Olišnjak. Gaj Kotlac koji se spominje u točki 17. danas se naziva Kotica, a to područje je potpuno ogoljeno, to je kameni krajolik sjeverozapadno od grada Paga. Prema statutarnim odredbama u gaju Kotlac bilo je zabranjeno voditi stoku na ispašu, a za prijestupnike su bile predviđene vrlo visoke kazne. Za šumu Braničevice navodi se da je to šuma u koju se ne smiju ganjati ovce. Zabranjivanje ispaše u šumama otoka Paga bilo je pravilo. U Gaio Colan, gaju Kolan i Gaio Barbato, gaj Barbat, prema odredbama Statuta, bilo je zabranjeno voditi stoku na ispašu. U Statutu, u glavi 28. Šeste knjige, navodi se zabrana ispaše u šumi Svete Marije Magdalene koja se nalazila od Žestokoga do Bapče drage i u šumi Vlašići. U šumi kod naselja Vlašići bila je zabranjena ispaša, a bilo je i strogo zabranjeno sjeći drva.
Ponekad toponimi svjedoče o nekadašnjem šumovitom izgledu otoka. Na primjer, toponim Dinjiška najvjerojatnije je nastao od gdinjica što znači šumica. U popisu paških toponima koje se dovodi u vezu sa šumom i šumovitošću su Crnika ili Cernicha, Gaj ili Gajo i Žir. Barbat dolazi od riječi barbatus koja označava teren obrastao šumom. Mnoštvo je toponima koji govore o postojanju šuma, na primjer Bilica, Brestić, Brganja dolac, Mlaji, Ratovac i drugi, a svi oni potvrđuju stav o pošumljenosti otoka Paga.
Briga domaćeg stanovništva o šumama otoka
Dr. sc. Branimir Brgles navodi da je na otoku Pagu domaće, autohtono, starosjedilačko stanovništvo bilo svjesno opasnosti od pretjeranog iskorištavanja i uništavanja šuma i intenzivnog stočarstva. Otočani su čuvali svoje šume, jer je bez šuma život na otoku bio nezamisliv. Drva su služila za ogrijev, za izradu dijelova kuća, staja, prozora, vrata, kućnog namještaja, od drva se radilo bačve i sve druge posude za preradu grožđa, posude za soljenje repa i kupusa, za soljenje riba, pribor za jelo, dijelovi raznih alata, sedla za magarce i konje, teretni jedrenjaci, ribarske brodice, vrtne ograde, dijelovi poljskih skladišta, a u starijem razdoblju drvo se koristilo i za izradu dijelova oružja i raznog oruđa. Solani su svake godine trebale velike količine drvene građe, najčešće za održavanje arđina, za popravke dijelova skladišta soli i za uređenje dijelova glavnog solanskg kanala. Prof. Karl Kazer navodi da se u srednjem i ranom novom vijeku na otok Pag u više migracijskih valova naseljavalo stanovništvo drukčije tradicije i kulture življenja od domaćeg otočnog stanovništva i da je otok Pag još u srednjem vijeku bio prekriven šumom. Navodi da su te velike i drvom bogate šume uništene u kasnosrednjovjekovnom i ranonovovjekovnom razdoblju.
Dr. sc. Branimir Brgles navodi: Uvriježeno mišljenje da je glavni krivac za uništavanje šuma na otoku Pagu gospodarska politika Venecije, je pobijeno. Pri tome treba napomenuti da su neka istraživanja pokazala da novodoseljeno stanovništvo u kasnome srednjem i ranom novom vijeku nije bilo svjesno posljedica nekontrolirane sječe šuma.
Šume otoka Paga su nestale, a ostala je zemlja na kojoj su šume rasle. S vremenom je, djelovanjem kiša, došlo do velike erozije tla i zemlja se spustila prema obali što je vidljivo na većem dijelu otoka. Na područjima na kojima su bile šume ostao je goli kamenjar, otočni krš, a samo ponegdje sačuvani su mali ostaci šuma, kao spomen na nekada velike šume otoka Paga.
