Prije 781 godinu grad Pag je dobio status Slobodnog kraljevskog grada
Prije 781 godinu, 30. ožujka 1244. godine, grad Pag je dobio Bulu kralja Bele IV. s popisom povlastica i postao je Slobodni kraljevski grad.
Prof. dr. sc. Mate Suić (1915.-2002.), akademik, povjesničar, arheolog i filolog koji je bio profesor antičke povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ravnatelj Arheološkog instituta Filozofskog fakulteta u Zagrebu i pročelnik Zavoda za povijesne znanosti rekao je da je Bula kralja Bele IV. za Pažane imala značenje koje je Magna charta libertatum, Velika povelja sloboda iz 1215. godine, imala za Englesku.
Prof. dr. sc. Mate Suić navodi: “Sredinom 13. stoljeća provalili su Tatari u naše krajeve. Kralj Bela IV. bježeći pred njima selio je iz jednog dalmatinskog grada u drugi, da bi pobjegao tatarskoj potjernici. U jednoj bitci, za koju neki smatraju da se odigrala blizu Paga, pružili su Pažani kralju veliku pomoć. Da im se oduži za spašeni život i krunu, Bela im je 30. ožujka 1244. godine izdao povelju, kojom Pag postaje slobodni kraljevski grad, izjednačen u svemu s ostalim gradovima Dalmacije; njegovi stanovnici nisu trebali po tome priznavati ničije vlasti osim kraljeve i po toj povelji vlast se grada Paga protezala na čitav otok Pag, od jednog kraja do drugog. Tako je grad Pag i čitav otok dobio konačno potpunu slobodu i nezavisnost od Zadra i od Raba. Ovaj Belin privilegij bio je za tadašnje Pažane njihova Magna charta, za kojom će, nažalost, morati još često posegnuti u borbi protiv Zadra, a i Raba.”
Bula kralja Bele IV. imala je, navodi prof. dr. sc. Mate Suić, veliko značenje u upravnom razvoju Paga. Navodi kako su izaslanici grada Paga, 1376. godine, zbog čestih sukoba sa Zadrom, od kralja Ludovika Anžuvinca zatražili pomoć. Kralj Ludovik je 23. listopada 1376. godine izdao povelju u kojoj se, među ostalim, navodi: “Želimo da prije spomenuta Paška općina uživa sve povlastice i slobode kao i ostali naši dalmatinski gradovi pod našom vlašću.”
Za vrijeme stalnih i brutalnih napada Zadra na grad Pag u 13. i 14. stoljeću, Općina paška se pozivala na prava stečena Bulom kralja Bele IV., kao temeljnim dokumentom kojim se potvrđuje pravo Pažana na stvaranje vlastite komune, Općine paške. Zadar, međutim, nije poštivao ni Bulu kralja Bele IV. od 30. ožujka 1244. godine niti Povelju kralja Ludovika od 23. listopada 1376. godine, smatrajući da ima pravo upravljati gradom Pagom. Bilo je to protivno želji stanovnika Paga koji su se ustrajno borili i uz brojne ljudske žrtve, na kraju su se izborili za svoju općinu.
Najtragičniji i najokrutniji napad Zadra na Pag dogodio se 24. ožujka 1393. godine kada je zadarska vojska pobila velik broj Pažana, vojnici su mnoge Pažane mučili, neke su rasčetvorili, neke objesili, srušili su brojne kuće, spalili polja i vinograde. Nakon strašnog pokolja kojeg su Zadrani počinili u Pagu 1393. godine, Ivan, zagrebački biskup i Ivan Gorjanski, brat hrvatskog bana Nikole, sazvali su sabor u Ninu na kojeg su bili pozvani zastupnici dalmatinskih gradova. Na Ninskom saboru grad Pag su predstavljali Belota Dobronić, jedan od paških rektora, upravitelja, vrsni govornik, intelektualac i svećenik Ivan Ratić. Na saboru je Belota Dobronić naveo sve što su Zadrani napravili Pažanima. Posebno je opisao strašan i tragičan dan, 24. ožujka 1393. godine kada su Zadrani ubili velik broj Pažana, uništili vinograde, polja, spalili mnoge kuće. Dobronić je bio uvjerljiv govornik, njegovi argumenti bili su jaki i poslanici dalmatinskih gradova su stali na stranu Paga. Zadrani su teško prihvatili poraz. Nakon što su dalmatinski gradovi stali na stranu Paga, Zadrani su pokušali potkupljivanjem dobiti ono što su na Ninskom saboru izgubili. Kada su, u sukobu između kralja Sigismunda i kralja Ladislava, Zadrani shvatili da Ladislav pobjeđuje, stali su na njegovu stranu. Ladislav im je uzvratio velikom zahvalnošću i dao im jedino što su željeli, grad Pag.
Na sjednici zadarskog vijeća od 23. studenog 1402. godine raspravljalo se što napraviti s Pagom. Sa 46 glasova za i s jednim protiv donesena je odluka da se u Pagu sruše kuće, a općinski posjedi pripoje Zadru. U Pagu je to izazvalo pobunu, a jedan od vođa pobune bio je Belota Dobronić. Zadarska vojska je ponovno napala Pag, Belota Dobonić je uhvaćen, mučen i 7. listopada 1404. godine obješen. Nakon tih strašnih događaja, grad Pag se priključio Republici Veneciji i Zadar se više nije usudio napasti grad Pag. Četiri desetljeća kasnije Pažani su počeli s izgradnjom novog, današnjeg grada Paga u kojeg su se preselili 1474. godine. Bula kralja Bele IV. jedan je od niza dokumenata, uz mnogo toga drugog, koji povezuje prošlost starog i novog grada Paga, kao suštinski jednog grada.
Skupština Općine Pag je 1990. godine donijela odluku da se Dan Grada Paga obilježava 30. ožujka, u spomen na 30. ožujka 1244. godine, na dan kada je Bulom kralja Bele IV. grad Pag dobio status Slobodnog kraljevskog grada.
Josip Portada/Radio Pag
