Slastica za sva vremena: Paški pandešpanj
Paški pandešpanj slastica je u kojoj su uživala pokoljenja Paškinja i Pažana. Pandešpanj su uvijek radile koludrice iz Benediktinskog samostana sv. Margarite i uglavnom po narudžbi.
Ovisno o narudžbi, gotov, pečeni pandešpanj se isporučivao naručitelju na jedan od dva načina. Pandešpanj je mogao biti bez ikakvih dodataka, samo lagano posut šećerom u prahu. No, mogao je biti i s dodatkom kreme, što se u Pagu nazivalo s filom. U tom slučaju pandešpanj bi se izrezao vodoravno po sredini i na jednu, donju, polovicu stavila bi se krema. Vrsta kreme ovisila je o želji naručitelja.
Ponekad se, za posebno svečane prigode, pandešpanj cijeli oblagao kremom, ponekad i malim, slatkim ukrasima. To je uglavnom radio naručitelj pandešpanja, nakon što bi ga preuzeo od koludrica.
Pandešpanj se najčešće radio kao biskvit, kolač, kružnog oblika, mekan, mirisan, posut finim šećerom.
Pandešpanj je u Pag došao preko Venecije, a pretpostavlja se da je to bilo oko 1780. godine ili nešto kasnije. Pandešpanj je u Veneciju došao iz Genove i brzo je bio prihvaćen u Veneciji. U Veneciji je pandešpanj postao omiljen i slastičari su ga redovito radili. No, u Veneciji je izvorni način pripremanja pandešpanja pojednostavljen i to tako što se radio kao biskvit za razne kolače. Često se jeo i samo biskvit.
U toj varijanti pandešpanj je došao u Pag što nije neobično, jer je u to vrijeme grad Paga bio dio Republike Venecije i mnogi Pažanji su putovali u Veneciju, a mnogi Venecijanci su dolazili u Pag. Nije poznato tko je prvi u Pag donio recept za pandešpanj.
Paške koludrice su recept za pandešpanj malo izmijenile pokazujući svoju maštovitost i kreativnost. Novim načinom priprema pandešpanj je dobio pravo na naziv paški pandešpanj. Naime, koludrice su pandešpanj pekle bez stavljanja masti na posudu. Stavljale su ga u hladnu pečnicu koju su postupno zagrijavale poticanjem vatre. Kada bi pandešpanj bio pečen hladile su ga u posebnoj posudi koju bi okrenule naopako. Uz to, na početku pripreme, smjesu su stavljale u bjelanjak,
Paški pandešpanj se po izgledu i po okusu razlikuje od talijanskog pandešpanja, a dobri poznavatelji slastica smatraju da je paški pandešpanj i mnogo ukusniji.
U Pagu je vrijedilo pravilo da odjednom ne treba pojesti previše pandešpanja. Preporučivalo se pojesti jednu do dvije landice. No, tog pravila se nije bilo lako držati, a često se i nije, jer je okus paškog pandešpanja izuzetno primamljiv.
(Foto: Elvis Šmit)
