U Pagu se stoljećima koristilo ljekovito bilje

U gradu Pagu tijekom stoljeća bralo se samoniklo ljekovito bilje za pravljenje raznih pripravaka za liječenje, a ljekovito bilje bralo se uglavnom se u proljeće. Najstariji podaci o travarstvu u gradu Pagu i pravljenju ljekovitih pripravaka su iz vremena dok se grad Pag nalazio u današnjem Starom gradu, a arhivski izvori o travarstvu u Pagu uglavnom su vezani uz Franjevački samostan Svete Marije.

Franjevački samostan utemeljen je u Starom gradu u 16. stoljeću. U samostanu se nekoliko franjevaca bavilo travarstvom i liječenjem pomoću ljekovitih pripravka od ljekovitog bilja. To nije bila posebnost Paga, jer je travara bilo u svim monaškim zajednicama u Europi. Travari su sezonski skupljali ljekovito bilje i od tog bilja radili su razne pripravke, uglavnom tinkture i čajeve, što je služilo za liječenje ili za pomaganje u liječenju raznih bolesti.

U povijesnim izvorima navodi se da su franjevci travari u početku liječili franjevce iz svojeg samostana, a da su s vremenom počeli pomagati svim stanovnicima Paga. Zanimljivo je da travari za svoje usluge nisu uzimali naknadu.
Franjevci travari brali su samoniklo ljekovito bilje, a uzgoj ljekovitog bilja nije zabilježen. Otok Pag smatrao se područjem s velikim brojem ljekovitog bilja. O toj temi napisano je nekoliko znanstvenih radova, a najstariji takav rad je iz 1937. godine. U tom radu navodi se da na otoku Pagu raste gotovo tri stotine vrsta ljekovitog bilja.
U raznim dokumentima spominje se ljekovito bilje otoka Paga, a na popisu onih biljaka koje se najčešće spominju i koriste u Pagu su kadulja ili slavuja, pelin, smilje, ružmarin i gospina trava. Na širem popisu još je velik broj biljaka od kojih neke nije moguće identificirati, jer su njihovi nazivi navedeni u dijalektalnom obliku, a ti se nazivi odavno ne koriste. Na listi ljekovitog bilja otoka Paga bio je i anis, a sok od anisa se, osim za liječenje, koristio i za baškotine i neke slastice. U ljekovite svrhe koristila se i kora hrasta i korijenje nekih sezonskih biljaka.

U Pagu se izuzetno ljekovitim smatrao komorač (kromac), a među često korištenim ljekovitim biljkama su metvica, vrijesak, gospina trava, sljez, bršljan, maslina, lovor, dijelovi čempresa i dijelovi brnistre (beneštre).
Izradom pripravaka i lijekova od ljekovitih trava nije se mogao baviti bilo tko. Ljudi su, vjerojatno iskustveno, došli do spoznaje da gotovo svako ljekovito bilje može biti i opasno, a hoće li biti ljekovito ili opasno uglavnom je ovisilo o dozi koja se uzimala, ali i o načinu pripravljanja. Travare se u Pagu cijenilo, kao i u cijeloj Dalmaciji, a često su bili jedina pomoć bolesnicima.

U Pagu je u 15. stoljeću uređena bolnica koja je dobila dijalektalni naziv Špital. U bolnici su se liječili bolesnici s raznim bolestima, ponekad i vrlo teškim. No, nije poznato je li znanje koje su imali travari iz Franjevačkog samostana u Starom gradu preneseno u novi, današnji grad Pag. O tome nema dovoljno podataka. U gradu Pagu je u 15. stoljeću uspostavljen sustav zdravstvene skrbi unutar kojeg je djelovao liječnik. Nije poznato u kojoj mjeri su liječnici u Pagu koristili pripravke od ljekovitog bilja. No, poznato je, iz raznih zapisa, da je gotovo svaka obitelj u Pagu imala nekoliko pripravaka od alkohola i ljekovitog bilja. Takvi pripravci su se uglavnom koristili za ublažavanje bolova u mišićima ili kostima. U gotovo svakoj paškoj kući bio je i pripravak od pelina i alkohola, a taj pripravak koristio se za ublažavanje želučanih tegoba.

Travarstvo je u gradu Pagu nestalo tridesetih godina 20. stoljeća. No, i do sredine 20. stoljeća na otoku je bilo pojedinaca koji su brali sezonsko ljekovito bilje i od tog bilja su radili razne pripravke za pomaganje u liječenju raznih bolesti. S vremenom na tržištu je bilo sve više lijekova koji su se prodavali u ljekarnama, kao na primjer u ljekarni Martinelli. Travarstvo je uzmicalo pred industrijski proizvedenim lijekovima i s vremenom je nestalo. Od sredine 20. stoljeća u gradu Pagu nije zabilježena niti jedna osoba koja se bavila izradom pripravaka od ljekovitog bilja. Neke vrste ljekovitog bilja su nestale, kao na primjer pelin kojeg je na otoku Pagu bilo u velikom broju. U suvremeno doba mnoge vrste ljekovitog bilja koriste se kao ukrasno bilje, kao ukras u vrtovima i okućnicama pri čemu se vrlo malo zna o njihovoj dugoj, višestoljetnoj prošlosti i značenju koje su, kao i drugo ljekovito bilje, imale u svakodnevnom životu stanovnika grada i otoka Paga.