Paški karneval je količinom izvornih etnoloških sadržaja i običaja jedinstven u Europi

Paški karneval je, kao višestoljetni običaj, dobro istražen, a najviše ga je istraživao etnolog  prof. Stjepan Sremac koji je o paškom karnevalu napisao i nekoliko vrlo zanimljivih i znanstveno vrijednih radova.

Paški karneval istraživali su i drugi etnolozi i svi su se složili da paški karneval ima obilježja koje ga čine jednim od najzanimljivijih karnevala u Hrvatskoj i u Europi. To se prije svega odnosi na količinu izvornih običaja koji su uključeni u paški karneval. Pažanin Nikola Valentić je u 19. stoljeću objavio članak o paškom karnevalu i to se smatra najstarijim opisom paškog karnevala. Povjesničari se uglavnom ne mogu složiti o vremenu i razlozima nastanka karnevala kao običaja koji se održava u zemljama ili gradovima sa stanovništvom pretežito rimokatoličke vjeroispovijesti. No, svi se slažu da je karneval u obliku u kojem se danas izvodi, prvi puta održan u Veneciji. Prema povijesnim izvorima, u Veneciji je prvi karneval, u obliku sličnom ili približno sličnom suvremenom karnevalu, održan 1094. godine. Etnološka analiza Paškog karnevala ukazuje na to da je u početnoj fazi na Paški karneval određeni utjecaj imao Venecijanski karneval. To nije slučajno, jer je grad Pag pet i pol stoljeća bio dio Republike Venecije. U Veneciji je karneval počinjao dan nakon Božića, 26. prosinca, a završavao je na Pepelnicu. U kasnijim stoljećima datum početka karnevala usklađivao se s vjerskim blagdanima i spomendanima, tako da je prvotni datum početka karnevala 26. prosinca, pomaknut na kraj prvog tjedna poslije Nove godine. Karneval je od početka bio zamišljen, organiziran i održavan kao zabava i slavlje za sve, za žene i muškarce, za stare i mlade, za bogate i za siromašne, za pripadnike vlasti, za one koji su bili protiv njih i za one koje ni vlast ni politika nisu zanimali. Venecijanski karneval je 1296. godine dobio posebno značenje, jer je tada proglašen državnim praznikom. U gradu Pagu su svi dani u ožujku bili proglašeni gradskim praznikom. Neki etnolozi smatraju da je o bilo povezano s karnevalom, kao i u Veneciji. Tijekom karnevala narod se okupljao na ulicama i trgovima kako bi se slavilo karneval i to je uvijek bilo uz glazbu i ples. No, da bi se omogućila zamisao o karnevalu kao zabavi za sve, bez obzira na socijalni ili kakav drugi status, bilo je potrebno još nešto. To su bile maske. U karnevalu su se koristile maske iz razloga koji je u povijesnim izvorima jasno obrazložen. Smisao korištenje maski bio je zadržavanje anonimnosti sudionika karnevala, jer skriveni pod maskama, svi sudionici karnevala imali su jednak status. Na taj način su se poništavale društvene podjele, odnosno u karnevalu su se zajedno zabavljali svi koji su to željeli, bez obzira na njihovo zanimanje, stupanj obrazovanja, socijalni status i slično. Maskiranje i zajednička zabava svih sudionika karnevala postala je bit karnevala. To je, kako potvrđuju povijesni izvori, bilo vrijeme nešto opuštenijih žensko-muških odnosa, nešto opuštenije zabave i slobodnijih kontakata. U brojnim opisima Paškog karnevala također se navodi da je to bilo vrijeme opuštenijih kontakata između žena i muškaraca. Sedamdesetih godina 20. stoljeća napravljena je zanimljiva statistička analiza Paškog karnevala, a rezultat je bio iznenađujuć. Pokazalo se, naime, da je velik broj brakova u Pagu sklopljen nakon što su djevojka i mladić upoznali upravo za vrijeme karnevala i tada su stupili u ljubavnu vezu i kasnije u brak. Karneval je postao građanima omiljeno razdoblje u godini, vrijeme zabave i odmicanja od svakodnevnih obaveza. U Veneciji, ali i u Pagu, govorilo se da se grijeh počinjen u karnevalu oprašta, što se odnosilo na sitne grijehe uglavnom povezane s moralom, a ne na kaznena djela. U povijesnim izvorima se navodi da su sudionici karnevala u Veneciji sami radili maske. Međutim, kako se broj sudionika povećavao, od 1271. godine u Veneciji su se počele organizirano proizvoditi i prodavati maske. Statutom, odnosno statutarnom odredbom od 10. travnja 1436. godine, koja se čuva u Venecijanskom arhivu, izrađivanje maski priznato je kao zanimanje, odnosno kao obrt. I u gradu Pagu Paškinje i Pažani su sami radili maske i to se nije mijenjalo, tako je ostalo do suvremenog doba. U gradu Pagu nije bilo profesionalnih izrađivača maski. Ipak, bilo je pojedinaca koji su znali bolje raditi maske od većine i njih se pozivalo u pomoć kada je to trebalo, posebice ako se željelo raditi atraktivnije maske ili kostime.  Jedna od najčešćih maski u venecijanskom karnevalu bila je i ostala bauta. Tu masku su nosili, kao što je nose i u suvremeno doba, i muškarci i žene, ali ipak češće muškarci. Bauta je bijela maska koja se stavlja na lice, a uz nju se na glavi nosi kapa s trorogom, i uz to dugi, tamni ogrtač. U Veneciji, u zoru, nakon karnevalskih zabava, mnogi mladi, maskirani u baute, u grupama dolaze u caffe barove na jutarnju kavu i na slatko pecivo, prije odlaska na spavanje i to je izuzetno lijepa slika karnevala, izvan službenih karnevalskih svečanosti. Nije poznato je li se bauta nosila u Paškom karnevalu. No, jedna druga maska, koja se često koristila u Venecijanskom karnevalu, bila je česta i u Paškom karnevalu. To je maska napravljena od merlića, a nosile su je isključivo žene. Ta maska je u gradu Pagu obogaćena novim, izvornim pojedinostima i u svakom smislu je postala izvorna paška maska. Maska od merlića sastoji se od jednog kružnog ili kvadratnog merlića koji se stavlja na lice i učvršćuje se povezom oko tjemena. Maska od merlića bila je praktičnija od baute, jer je dozvoljavala normalno disanje i razgovor, a jednostavnim podizanjem merlića moglo se uzimati hranu ili piti piće. Maska od merlića ostala je u Paškom karnevalu do suvremenog doba. Velika razlika između Venecijanskog i Paškog karnevala oduvijek je bila, što je vidljivo iz članka Nikole Valentića, najprije u tome što su se u Veneciji, za vrijeme karnevala održavale zabave na raznim mjestima istovremeno, dok se gradu Pagu karnevalski program odvijao uglavnom na jednom mjestu. Uz to, Paški karneval ima nešto što nema ni Venecijanski niti bilo koji drugi karneval u Europi, a to je Paško kolo koje je esencijalni dio Paškog karnevala. Posebnost Paškog karnevala je i izvođenje stare pučke drame “Robinja”, jedine pučke drame takve vrste koja je opstala u Dalmaciji. Uz to, posebnost Paškog karnevala su dvoglasni pučki napjevi, ženska i muška narodna nošnja, paški tanac, ričavac, stari običaj obilaženja kuća četvrtkom radi prikupljanja poklona i subotnji karnevalski tanci koji su se nekada održavali u konobama, a kasnije u većim javnim prostorima. Paški karneval je s vremenom, s obogaćivanjem karnevala nizom novih ili obnavljanjem starih sadržaja, postao etnološki bogatiji od Venecijanskog karnevala, ali i od svih drugih karnevala u Europi.