Stari običaji: Paški karneval i baterele
Paški karneval je, po količini etnoloških i dokumentiranih običajnih dijelova, jedinstven u svijetu, a uz Venecijanski karneval, je i najautentičniji. Jedan od običaja povezanih s karnevalom su batarele. Izvorno, batarele nisu bile dio karnevala, ali s vremenom su to postale. Prof. Nikola Kustić u svojoj knjizi “Cakavski govor grada Paga s rječnikom” navodi da su batarele “udaranje limenim predmetima, obavezno starim suđem i drugim sredstvima, najčešće kada se žene udovci i udaju udovice.” Kao primjer korištenja imenice batarele navodi: “Tukli su mu batarelu da je buci svas grad.” Prof. Kustić navodi da je naziv batarele nastao od talijanske riječi battere, koja znači udarati, pobijediti. U gradu Pagu batarele su odavno povezane s karnevalom i to na praktičan način. Na batarelama se, na središnjem trgu, udaralo, ili uvjetno rečeno sviralo, ali ne samo radi stvaranja neritmične buke, nego u pravilnom ritmu Paškog kola. Svirači s batarelama bili su slučajno okupljeni pojedinci, uvijek muškarci, koji bi uzeli ono što može poslužiti kao udaraljka i udarali su po tome u pravilnom i jednostavnom ritmu Paškog kola. Tridesetih godina 20. stoljeća zadarski glazbenik Šime Dešpalj uglazbio je Paško kolo i tada su baterele nakratko nestale iz Paškog karnevala, jer je Paško kolo za vrijeme karnevala izvodila tadašnja Limena glazba, koja je kasnije dobila naziv Gradska glazba. Međutim, batarele su ubrzo vraćene u Paški karneval. Na batarelama se Paško kolo sviralo u prigodama kada za to nije bila dostupna Limena glazba, a to je najčešće bilo četvrtkom navečer, na dan održavanja ričavca, starog običaja obilaženja kuća radi prikupljanja poklona. Kuće su, u vrijeme ričavca, obilazile maškarane grupe, a nakon obilaženja kuća, sudionici ričavca okupili bi se bi na središnjem paškom trgu trgu i uz pratnju batarela zaplesali bi Paško kolo. No, izvorno su batarele, kako navodi prof. Kustić, bile udaranje limenim predmetima kada se žene udovci i udaju udovice. Batarele su se izvodile pred kućom u kojoj se slavilo vjenčanje, što je bio pomalo neobičan, po nekima i pomalo okrutan, ali za sudionike i promatrače zanimljiv događaj. Uz udaranje u batarele, slavljenike se pozivalo i od njih se tražilo čašćenje, uglavnom se tražilo malo pršuta, kobasica i vina. Mudriji slavljenici su, okupljene pred njihovom kućom, odmah počastili i svirači na batarelama bi se razišli. No, bilo je i onih koji okupljene nisu željeli počastiti. Tada se, uz snažno udaranje u improvizirane udaraljke, organizirano i nadahnuto dovozio razni otpad kojeg se stavljalo pred vrata kuće u kojoj su bili slavljenici. Nakon svakog novog slaganja otpada slavljenike se podsjećalo na obavezu čašćenja okupljenih. Slavljenici bi shvatili da nakupljeni otpad prijeti onemogućavanjem prolaza kroz vrata kuće i počastili bi sudionike batarela, uz uvjet da, nakon što se počaste, maknu ono što su donijeli i najčešće bi se tako i napravilo. No, ako su slavljenici bili tvrdoglavi i ako su odbijali počastiti sudionike, pred njihovu kuću se donosilo sve više otpada. Sedamdesetih godina 20. stoljeća bile su posljednje batarele, a te posljednje batarele bile su spektakularne. Slavljenici su bili tvrdoglavi i uporno su odbijali počastiti okupljene. Zbog toga se otpad stalno dovozio, a vrhunac je bio kada je donesena karoserija starog vozila koja je stavljena pred vrata kuće u kojoj su bili slavljenici. Zbog nagomilanog otpada iz kuće se nije moglo izaći, osim kroz prozor na katu. No, taj običaj je nestao, ali batarele povezane s karnevalom su ostale. Izvode se rjeđe nego prijašnjih desetljeća, ali se ipak izvode. Batarele, kao paški običaj, prošle su dug put kroz prošlost i izvode se i u 21. stoljeću.
Josip Portada/Radio Pag
Foto: Elvis Šmit/Radio Pag
