Vlatko Majić (1956. – 2025.)
U četvrtak, 20. studenoga 2025. godine, u zadarskoj bolnici, u 69. godini života, preminuo je književnik Vlatko Majić.
Vlatko Majić rođen u Vitini kraj Ljubuškog 26. kolovoza 1956. Završio je klasičnu gimnaziju i studij književnosti. Kao profesor hrvatskog jezika i književnosti oblikovao je generacije učenika u osnovnim i srednjim školama u Zagrebu, Pagu i Zadru. Na Pagu je ostavio posebno snažan trag kao učitelj i ravnatelj Osnovne škole Jurja Dalmatinca, gdje je svojim mirnim autoritetom i toplim riječima učenike i suradnike znao potaknuti, ohrabriti i usmjeriti.
Istaknuo se u radu s mladima: sudjelovao je u nekadašnjem Listopadu u Novalji, a potom godinama pratio Novigradsko proljeće, pružajući učenicima osnovne i srednje škole podršku i poticaj u njihovim prvim literarnim koracima.
Od 2013. do 2021. godine bio je ravnatelj Gradske knjižnice Pag.
Vlatko Majić je pisao poeziju, prozu, igrokaze, pjesme za djecu te književne osvrte. Za života je objavio knjige: Glazba češlja, pjesme, Sarajevo, 1982.; Pjevač pod zemljom, pjesme, Rijeka, 1987.: Kairos, pjesme, Zagreb, 1989.; Jezičak, pjesme, Rijeka, 1991.; Najviše je plave boje, pjesme za djecu, Zagreb, 1992.: Kad srce brodi, pjesničko-grafička mapa (s J. Martinkom), Zagreb, 1992., 2Zadar, 2017.; Vrijeme soli, pjesme/proza, Senj, 1996.; Krila nad vodom, pjesme, Zadar, 2006.: Kad srce brodi/Che navighi il cuore, 2017.; Obeščašćivač, Zadar, 2017.; Vinožito, pjesme, Slavonski Brod – Mostar, 2020.
Stvaralaštvo mu je prevođeno na engleski, njemački, francuski, talijanski, albanski i slovenski jezik, a kao pisac dobio je mnoge nagrade među kojima se ističu Godišnja nagrada Riječkoga književnoga i naučnoga društva, nagrada Alpe-Adria (Treviso) i nagrada fra Martin Nedić.
