Pag, veljača 1929. godine: Dani kada se iz kuća izlazilo kroz prozore

Nedjelja 10. veljače 1929. godine bila je “karnevalska nedija”, završni dio karnevala, međutim, planovi koje su Paškinje i Pažani imali za karneval već ujutro su se, na neobičan način,  rasplinuli. Kada su Paškinje i Pažani, nakon ugodnog i mirnog sna, ujutro otvorili prozore ostali su zatečeni neobičnim prizorom kakvog vjerojatno nitko prije od njih nije vidio ni doživio. Sve uske paške ulice bile su pokrivene snijegom koji je u nekim ulicama kuće prekrivao do prvog, a u nekim ulicama do drugog kata.

Stariji muškarci i žene ostali su u kućama, a mladi su kroz prozore izašli na goleme nakupine snijega.. Lopatama su čistili snijeg, ali snijeg je u uskim paškim ulicama bilo uzaludno prebacivati s jedne strane ulice na drugu, jer od toga nije bilo koristi. Naime, oslobađanjem jedne strane ulice još više se zatrpavala druga strana ulice. Jedini način čišćenja snijega u ulicama bio je odnošenje snijega u kantama izvan ulice, na Vangrada, na Podmir, na Katine i na Mandrač. Do večeri 10. veljače izgledalo je da bi se sve moglo dovesti u red. Međutim, tijekom noći snijeg je ponovo pao i padao je u velikim količinama do 13. veljače.

U isto vrijeme na Velebitu se, kako su izvješćivale tadašnje novine, događala prava kataklizna. U Gospiću je izmjereno gotovo tri metra snijega, a na pojedinim dijelovima ličke pruge nanosi su prelazili četiri metra. Temperatura zraka u Gospiću spustila se do minus 36 stupnjeva, a oko Gospića i do minus 40 stupnjeva. Zaleđene grane stabala su pucale, mnoge životinje su ugibale. Ljudi nisu izlazili iz kuća, a kada su ipak morali, probijali su tunele kroz snijeg i tako su dolazili do štala i do drva za ogrijev. Promet s ostatkom zemlje bio je gotovo potpuno prekinut. Izuzetno hladan zrak u Lici potaknuo je snažne zračne procese i na Pagu je, nakon što je tri dana padao snijeg, zapuhala najprije olujna, a onda i orkanska bura.

Snijeg na Pagu 1929. godine nizom fotografija dokumentirao je paški fotograf Ivan Stella. Paškinje i Pažani, stari, mladi i djeca, na fotografijama djeluju vrlo dobro raspoloženi dok, na hrpama snijega na rivi, poziraju fotografu Stelli. Dobro raspoloženje Paškinja i Pažana nije neobično, jer su fotografije nastale kada je bura prestala puhati i kada je snijeg prestao padati.
Prva ulica koja je osposobljena za prolaz bila je današnja Jadrulićeva ulica. Drugi prolaz napravljen je od rive do brijačnice na rivi.

Nakon što je pao obilni snijeg, zapuhala je olujna,  povremeno i orkanska bura. Bio je to velik i ozbiljan problem za stanovništvo otoka Paga, jer se snijeg zamrznuo, a opskrba obiteljskih kuća hranom i ogrijevnim drvom bila je otežana.

Orkanska bura izbacila je na obalu goleme količine riba i sipa. Prema svjedočenjima, nakon što je tri dana padao snijeg i nakon što je zapuhala orkanska bura, snijeg na Punta Mikuli  postao je crn. Nitko nije znao što se dogodilo, a za trajanje jake bure malo tko se usudio poći do Punta Mikule. Ipak, nekoliko mladića je pošlo i tako se doznalo da je bura na Mikuli izbacila goleme količine sipa.
U gradu Pagu snijeg se na tlu zadržao gotovo do kraja mjeseca ožujka. Nakon što je snijeg prestao padati napravljeni su prolazi kroz ulice i preko središnjeg trga.

U knjizi “Povijest Luna” Milutin Badurina Dudić objavio je dojmljiv opis hladne zime 1929. godine. U odlomku sa svjedočenjem o snijegu na Pagu 1929. godine navodi se:

“1929. godine pao je u historiji nezapamćeni snijeg duž Dalmatinskih otoka, osobito na sjevernom Jadranu. Na otoku Pagu dana 10. veljače, bila je Nedjelja fešta pokladna, u 10 sati na večer počeo je padati snijeg. 11. veljače u jutro bio je po zemlji 6-10 centimetri, uvečer istog dana ponovno počeo je padati. 12. veljače u jutro bio je već visok 20 centimetara po zemlji. Istog dana u večer opet je počeo padati, ali mnogo jače, tako da je 13. veljače u jutro osvanuo na čistini po zemlji visok 70 centimetara, po nanosih do 1 metar visine. Dalje nije padao, ali je ostao zaleđen 40 dana i onda tek počeo topiti da je kroz 3-4 dana nestao. Napravio je nezabilježenu u historiji katastrofu; sve već pitome masline i divlje koje još nisu bile nacjepljene na pitome, 50 posto je polomilo, a ostalo što nije polomilo, to je do debla pozeblo, tako da se je sve grane moralo porezati, da bi se moglo nešto na novo početi mladiti i rasti. To je bio početak na veliko nestajanje maslina.

Ostale su redke otvorene, a buduć je Lun na udaru velikom podvelebitske bure posle ih je svaka velika bura mnogo više tamanila. Ovce smo nekako bili uspjeli sakupit u kućice što smo onda imali za unutra spremat pšenicu i žitnu slamu za po zimi dodatak hrane volovima. U te kućice nije se moglo smestiti sve ovce, bili smo prisiljeni smestiti ih u stambene kuće; hrane im nije manjkalo, – hranili smo ih polomljenim granama pitomih i divljih maslina, što ovce rado jedu i hranjivo je za njih sasma dobro. Da bude veća katastrofa kroz to vrijeme dok su bile zbite u kućama 70 posto izlegle su janjci. U onoj velikoj stiski dosti ih je ginulo, a budući da naše ovce nisu naučne biti u štali nego stalno na čistom zraku po vani, ovce su obolile. Kroz istu godinu do jeseni uginulo je 60 posto ovaca da ih se nikako nije moglo spasiti. Prije i poslije tog nepamćenog visokog snijega, negda bi pao snijeg 6-15 centimetara po zemlji, ne bi se zaledio po stablima, nije ostao više 2 dana, po zemlji je znao trajati i 8 dana, ali s tim bi ozdravila sva priroda, naročito masline i sve ostale voćke. Za vrijeme tog velikog snijega bio je ciklon od bure koji je trajao 3 dana, i kako je podvelebitski kanal bio sve u jednom dimu što je more dizalo u zrak i zrakom ga nosilo. Po cijelom otoku Pagu, po zaleđenom snijegu, nastale su velike crne mrlje. Ljudi to nisu mogli odgonetati, od čega bi to moglo biti. Kada se je sasma stišala ta silna bura i nastala tišini, po cijelom podvelebitskom kanalu plivale su crknute iztučene sipe, od kojih je snijeg bio po površini crn. Cijelim kanalom po površini plivalo je svako jake vrsti ribe, od bijele ribe najviše su stradali zubaci. U Paškom zaljevu vreće su punili lubeni, mrene više dana dok se nije riba usmrdila.”

Zima 1929. godine na Pagu ostala je zabilježena kao zima s najvećim ikada zabilježenim količinama snijega, kao zima kada su ljudi iz kuća, umjesto kroz vrata, izlazili kroz prozore i kada je orkanska bura na obalu izbacila sipe, lubene i mnoge druge vrste riba koje se skupljalo dok se moglo, dok su ribe bile svježe.

(Foto: Ivan Nino Stella)