Paški škrokant, slastica i dio paških običaja

Škrokant je u Pagu stoljećima bio posebno omiljena slastica. Dijalektalni naziv škrokant nastao je od talijanske imenice croccante. Izvorni naziv croccante i paški dijalektalni naziv škrokant nastao je na temelju karakteristike te slastice i odnosi se na lomljenje ili pucketanje prilikom lomljenja. Može se pretpostaviti da je škrokant, kao i neke druge slastice, u Pag došao iz Venecije, vjerojatno u 16. ili u 17. stoljeću.

U Veneciji je croccante bio omiljeno slastica i radio se od šećera koji se karamelizirao i od orašastih plodova, uglavnom mendula i lješnjaka. Tako se radio i paški škrokant. Međutim, u Veneciji se naziv croccante koristi i za druge varijante  hrskavih slastica, no u gradu Pagu to nije bilo tako. U gradu Pagu škrokant je bio i ostao naziv samo za slasticu koja se radila od šećera u koji se moglo, ali i nije moralo stavljati mendule ili neke druge orašaste plodove.

U Pagu se škrokant uglavnom pripremao tijekom zime, a najviše u vrijeme oko Božića. Priprema škrokanta je jednostavna, ali za napraviti dobar škrokant treba imati dosta iskustva.

Uputa za izradu paškog škrokanta

Na vatru se stavi posuda i kada se posuda dobro ugrije, u nju se stavi šećer. Žlicom se šećer lagano  miješa bez stanke. Zagrijavanjem šećer se otopi i pretvori se u gustu, zlatno smeđu masu. U tu masu stave se mendule, lješnjaci ili orasi, cijeli ili mljeveni. Nekoliko puta se sve promiješa i tada se posuda izvadi s vatre i slijedi najosjetljiviji dio pripreme škrokanta. U posudu treba odmah dodati malo vode kako bi se masa odlijepila od dna posude. Mora se dobro paziti, jer ako se stavi previše vode, karamelizirani šećer će se potpuno otopiti. Nakon dolijevanja vode škrokant se izvadi iz posude i stavi se na tanjur. Kada se škrokant ohladi lomi ga se na manje komadiće.
U Pagu je zabilježen i drugačiji način pripreme škrokanta. Po toj drugoj varijanti u masu se ne stavlja voda nego se posuda odmakne od vatre i nakon hlađenja škrokant se lomi u posudi i stavlja se na tanjur.

U Pagu se škrokant ponekad radio i bez dodataka, bez mendula, oraha ili lješnjaka.
Škrokant može dugo trajati i u blagdansko vrijeme radilo ga se u većoj količini i moglo ga se koristiti danima, čak i tjednima.

Škrokant je u Pagu prvenstveno bio slastica, koristio se i za liječenje. Koristio se kao sredstvo za oporavak od teškog rada ili iznemoglosti uzrokovane bolešću. Kao lijek škrokant se koristio s mlijekom, ponekad i s čajem od slavuje, kadulje. U vruće mlijeko stavila bi se pločica škrokanta i kada bi se škrokant otopio, mlijeko bi se popilo. Jednako se radilo i s čajem od slavuje. Ti napici smatrali su se korisnima kod liječenja upala dišnih organa.

Paški škrokant bio je omiljena slastica i dio običaja u gradu Pagu. Bio je slatki dodatak na obiteljskom stolu u kojem su uživali domaćini, ali i njihovi gosti. Gostima se škrokant nudio na tanjuriću, uredno razlomljen i složen, uz bićerin rožoja ili anižete ili uz šalicu bijele kave.