Pažani su pomogli kralju Beli IV. u njegovoj borbi protiv Tatara i ugostili su ga u svojem gradu, o čemu postoje brojni povijesni zapisi. O tom događaju, povjesničar Marko Lauro Ruić je zapisao:
"Tatari, mongolski pastiri Barbari, spustili su se od svojih stepa i provalili u Ugarsku dolinu. Bela IV., zabrinut za svoje kraljevstvo i za svoju krunu, pozvao je podanike da se opru hordama, koji su sijali, u svojemu pohodu, smrt i ruševine među narodima. Bela, svjestan teškog položaja koji mu je prijetio i osjećajući se nesposobnim oduprijeti se najezdi, bila mu je prva misao pobrinuti se za spas svoje obitelji i svojih dragocjenosti. U tu svrhu opremio je svoju obitelj u Dalmaciju, uz veliku pratnju, smatrajući da će Dalmacija biti sigurnija od drugih zemalja. Bela, da ne padne u ruke Barbara, poslije malo dana, krenuo je u Dalmaciju i zaklonio se u Trogiru, koji je kao grad, bio dobro utvrđen. Tatari su tražili pod svaku cijenu glavu Bele, i za njim su krenuli u potjeru i došli su do Trogira. Bela je pomoću svojih vjernih pristaša uspio izbjegnuti iz Trogira, te se je s jednom lađicom iskrcao na otok Bua odakle je neopažen krenuo u Zadar. Ali ne smatrajući se sigurnim u ovom gradu, namislio je krenuti u Krk kod svog vjernog prijatelja Frankopana, koji je bio gospodar otoka. Ploveći Zadarskim konalom, s malom pratnjom, došao je do otoka Vira. Tatari su ga dostignuli. Kad su otočani saznali o pogibiji u kojoj se kralj našao, pohrlili su mu u pomoć. Između otočana isticali se Pažani koji su sa svojim oboružanim i opskrbljenim lađama stigli na vrijeme na mjesto borbe. Tu se je zametnula strašna borba. Uz velike gubitke, Pažani, kojima su pomogli i ostali obližnji otočani, savladali su Tatare koji su našli smrt u valovima Jadrana tako da se kralj uspio iskrcati na otok Pag, pak su ga dopratili do grada. Građani Paga primili su Belu IV., te su mu stavili na raspolaganje sve što se imalo za potrebu i u novcu i u namjernicama. Ovom prigodom, Pažani su prikazali kralju svoje žalbe proti Rabljanima i Zadranima, svojim gospodarima, moleći ga da uzme na srce njihovo zakonito pitanje, i da ih oslobodi od ropstva u kojem se od mnogo godina nalaze. Kralj dade formalno obećanje da će uraditi to pitanje prema njihovoj želji. Kad je kralj stigao u Budu, spomenuo se Pažana, koji su ga spasili, te je izdao pismo koje se zove Zlatna bula, a kojom se Pažani proglašuju neodvisni od Zadrana i Rabljana. S ovom bulom bio je uključen čitav otok, isključivši svaki strani upliv. Pag ima biti podložen izravno kralju. Bela je uz to udijelio i naslove plemstva čitavom građanskom tijelu."
U zahvalu za pomoć koju su mu pružili, kralj Bela IV. je 30. ožujka 1244. godine Pažanima i Pagu dodijelio Zlatnu povelju, Bulu, kojom je Pag dobio status slobodnog kraljevskog grada. U spomen na taj dan, od 1990. godine, 30. ožujka se obilježava Dan Grada Paga.
Josip Portada/Radio Pag