U Zbornoj crkvi Marijina Uznesenja u Pagu održan je vjerski program obilježavanja Čuda sv. Križa, u spomen na događaj od 23. 7. 1413. godine kada je, prema Konstitucijama paškog Kaptola, iz raspela u crkvi sv. Ante Opata u Starome gradu potekla krv. Na misi i u programu je sudjelovao veliki broj vjernika, a čudotvorni kip je bio izložen ispred oltara. Nakon mise vjernici su u povorci pristupali Čudotvornom križu kako bi se ispred njega pomolili.
Događaj povezan sa Svetim Križem spominje se u Konstitucijama paškog Kaptola u kojima se navodi:
"Ovo čudo dogodilo se u Crkvi sv. Ante Opata u Pagu godine 1413., 23. srpnja: čudo veliko u jednog Križa učinjena u rezbariji; curila je Krv iz rane s Boka obilata, kao da je to bio živi Čovjek ranjen, a poslije, sutra dan pojavila se velika kiša što bijaše čudo, budući je pištila tekuća voda na nekim mjestima gdje no prije nije bilo, to jest iza oltara u Crkvi Svetog Tome u Košljunu. Tekuća kao riječna."
Don Blaž Karavanić navodi: „Čudotvorni križ od drva od koga se točila krv dne 23. srpnja 1413. godine, a nalazio se u crkvi sv. Ante Opata u Starigradu, na brežuljku s južne strane crkve Bla. Djev. Marije bijaše prenesen god. 1495. u novi grad, te smješten u crkvu sv. Ante Opata koju su Pažani sagradili da se u njoj čuva vele dragocjeni i čudotvorni Križ. Crkva je bila povjerena fratrima sv. Dominika. Ovaj čudotvorni Križ bijaše štovan od Pažana osobitom pobožnosti. Za prenesenja Presvetog Križa iz Starigrada u novi grad, bijaše određen dan 23. srpnja 1495. godine, obljetnica slavnog goda. Tog je dana nagrnulo mnogo vjernika, ne samo Pažana već i vanjskog svijeta. Pažani, prigodom prenesenja Presvetog Križa, dobili su od Svete Stolice povlasticu potpunog proštenja za one koji bi se ispovijedili i pričestili te pohodili crkvu i udijelili milostinju siromašnima“ .
U pučkoj legendi o Čudu sv. Križa se navodi:
"Sparnog ljeta, 23. dana mjeseca srpnja, Gospodnje godine 1413., u nevelikoj crkvi sv. Opata Antuna, oca dominikanaca, pobožna duša Jelene Grubišić tražila je utjehu u molitvi pred križem. Ojađene duše, slomljena duha, tražila je pomoć pred Raspetim. U očaju bolnom, u košmaru briga, u provali suza, vapi u polutami kamene crkve. Podiže oči, od ganuća orošene i vidi-krv. Raspeti, iz drvena boka, toči krv; kao ono na Kalvariji u Jeruzalemu. „Ljudi! Čudo! Dođite vidit Isusa u krvi!“ Sva u strahu i bojazni da je ne proglase ludom, pribra se i uze pliticu u kojoj sabra dijelak od krvi što je točila. Trči, trči Jele k ancipretu Bartulu i primiceru paškomu da im reče što je vidjela. I dođoše, vidješe i povjerovaše! Sav puk u plaču i jecaju gleda to okrvavljeno propeto tijelo Njegovo, koje za nas umrije. Tako se zbilo čudo sv. Križa, što traje do dana današnjeg."
