U Pagu je škrokant bio omiljena slastica, ali i lijek. Radilo ga se tijekom cijele zime, ali najviše u vrijeme oko Božića. Škrokant je slastica koja se, u jednostavnijem obliku, radi od šećera i vode, a u nešto bogatijem, blagdanskom obliku, i s dodatkom mljevenih mendula, oraha ili lješnjaka. Način pripreme je jednostavan, ali za izradu dobrog škrokanta ipak treba imati dosta iskustva.
Škrokant se radi od šećera koji se stavi na tavu ili u neku drugu nisku posudu i polako i oprezno se zagrijava i miješa. Šečer se otopi i pretvori u gustu, zlatnosmeđu mješavinu. Tada slijedi najosjetljiviji dio pripreme škrokanta, a to je dodavanje vode na rastopljeni šećer. Nakon dolijevanja vode, sve se još malo zagrijava i miješa, a onda se vadi, hladi, lomi na komadiće i poslužuje. Međutim, postoji i drugačiji način pripreme škrokanta i to tako što se najprije pomiješaju šećer i voda i ta mješavina se stavlja u posudu i zagrijava do karmeliziranja. U svakom slučaju, ta varijanta je jednostavnija za pripremu škrokanta. Mendule, orasi ili lješnjaci stavljaju se u smjesu pred kraj pripreme. U Pagu nije bio običaj dodavati još neke sastojke u škrokant. Škrokant može dugo trajati i u blagdansko vrijeme radilo ga se u većoj količini. Osim što je škrokant bio omiljena slastica, koristio se i kao sredstvo za ublažavanje upale grla ili prehlada. U tom slučaju se nekoliko manjih komada škrokanta otapalo u zagrijanom mlijeku, ponekad i u zagrijanoj vodi. Nije poznato od kada se škrokant radi u Pagu, ali je poznato da se radio na početku 19. stoljeća. U Hrvatskoj se za ovu slasticu uobičajio naziv krokant.
Josip Portada/Radio Pag