Prilikom obnove središnjeg trga u Pagu 1995. godine, iskopani su ulazi u podzemne prolaze. No, to nije bilo neočekivano otkriće. Naime, dijelom tih podzemnih prolaza još je 1937. godine postavljen dio gradske komunalne infrastrukture. No, ono što je otkriveno 1995. godine ipak je bilo zanimljivo. Utvrđeno je kako je dio podzemnog prolaza koji vodi prema sjeveru dovoljno visok i širok za nesmetan prolaz ljudi. No, bio je urušen i neprohodan. Procijenjeno je kako taj dio podzemnog prolaza vodi do kule Skrivanat, odnosno do tajnog izlaza iz grada.
Naime, prije obnove zidina uz kulu Skrivanat, na stranu Golije, nalazila su se vrata, koja se vide i na brojnim starijim fotografijama. Kad se 1979. i 1984. godine popravljao dio zidina uz kulu Skrivanat, utvrđeno je kako su vrata zapravo završni dio prolaza koji je u to vrijeme bio dubok desetak metara. No, kako je bio urušen, nije se moglo utvrditi gdje vodi i čemu služi. Ipak, 1995. godine se smatralo kako su upravo ta vrata na zidinama na Goliji završni dio podzemnih prolaza koji vode od središnjeg trga. U vrijeme pretvorbe i privatizacije, tvrtka „Coning“ iz Varaždina htjela je kupiti poduzeće „Hoteli Pag“. U toj prigodi, u restoranu „Smokva“ održan je sastanak predstvnika trvtke „Coning“ i radnika „Hotela Pag“. Na tom sastanku direktor „Conninga“ Ratimir Čačić iznio je planove razvoja poduzeća „Hoteli Pag“ i između ostalog je rekao kako će se „iskoristiti blizina restorana „Smokva“ s kulom i zidinama. Prema tada izloženom planu, postojeće prolaze bi se proširilo, odnosno prizemlje kule bi se očistilo i tu bi se uredili polivalentni ugostiteljsko-zabavni sadržaji. Među ostalim, spominjala se i kockarnica. U to vrijeme, dakle, o prolazima ispod kule Skrivanat se dobro znalo. U vrijeme Domovinskog rata, nakon što je iz Zagreba stigla informacija o mogućim preletima zrakolova JNA nad Pagom, počelo se tražiti skloništa. Tada je otvoren stari ulaz u sklonište unutar zidina, ispod dvorišta Benediktinskog samostana, preko puta restorana „Bodulo“. Prostorija je pažljivo razgledana i utvrđeno je kako je dovoljno velika za prihvat većeg broja ljudi. Sklonište je očito vrlo staro i bez sumnje je bilo izgrađeno s nekom svrhom. Na zapadnoj strani skloništa nalazi se nakupina zemlje i kamena i ta nakupina prekriva nešto što bi mogli biti ostaci prolaza koji je vodio do skloništa. Od tog skloništa se odustalo, jer je na sjevernoj strani bilo pukotina. Sklonište je bilo u Koludraškoj ulici, u blizini starog skloništa, u prizemlju nekadašnje Gornje općine, a koja je danas muzej u vlasništvu Benediktinskog samostana sv. Margarite. Prilikom utvrđivanja stanja na krovištu palače Matasović 1996. godine, u uskom dvorišnom dijelu (koji je preostao od nekada velikog dvorišta), pronađen je ulaz u podzemni prolaz koji vodi u smjeru središnjeg trga. Tada su se, uz pomoć konopa neki i spustili u podzemni prolaz i vidjeli su kako je, nakon samo nekoliko metara od ulaza, prolaz urušen. U vrijeme obnove središnjeg trga 1995. godine neki su predlagali obnovu podzemnih prolaza, smatrajući kako mogu biti velika turistička atrakcija, ali to nije prihvaćeno. Bilo je i pretpostavki kako dio podzemnih prolaza vodi od Kneževog dvora i Zborne crkve do Benediktinskog samostana i dalje prema kuli Skrivanat, dio prema mjestu na kojem su, u vrijeme postojanja zidina, bila Mala vrata na Katinama, a dio prema crkvi sv. Jurja. No, za takve pretpostavke nije bilo dokaza. U svakom slučaju, samo se temeljitim istraživanjem može utvrditi koliko podzemnih prolaza ima ispod stare jezgre grada Paga, u kakvom su stanju i gdje vode. No, gotovo nema sumnje kako su ti prolazi bili namijenjeni spašavanju stanovnika u slučaju ulaska neprijatelja u Pag. Naime, vrata na zidinama na Goliji, prije izgradnje kuća na tom području, izlazila su na kamenu obalu uz koju je bilo pristanište za brodove. Vjerojatno je bijeg iz grada bio organiziran brodovima. U izgradnju podzemnih prolaza Pažani su sigurno uložili puno vremena i novaca, ali im, na sreću, nisu nikada bili potrebni. Naime, novi grad Pag je, sa svojim impozantnim zidinama, čvrstim kulama opremljenima malim i velikim topovima, puškarnicama i izvidničkim punktovima, te uvijek spremnim ratnim galijama u luci, bio jedan od, u to vrijeme, najbolje utvrđenih gradova na Jadranu, ali i u gotovo cijeloj Europi, i nitko ga se nije usudio napasti.
Josip Portada/Radio Pag
