U hladnu i burnu nedjelju, 17. studenog 1968. godine, Jakov Blažević, tada predsjednik Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, je simboličnim rezanjem vrpce, pustio u promet Paški most.
Izgradnja Paškog mosta bio je jedan od najznačajnijih događaja u povijesti otoka Paga. Otočani su, naime, po prvi puta od kada je otok Pag naseljen, mogli pješice doći s kopna na otok i vratiti se s kopna na otok. Od tog trenutka putovanje s otoka nije ovisilo o jugu, buri i raznim vremenskim nepogodama. Preko mosta se moglo osobnim vozilima i autobusima. Te nedjelje, 17. studenog 1968. godine, na Paškom mostu okupio se velik broj otočana koji su slavljenički dočekali otvorenje mosta. Iz kojeg razloga je Paški most izgrađen? O tome postoji nekoliko teorija, od kojih niti jedna nema, barem za sada, uporišta u dostupnoj arhivskoj građi. Prema jednoj varijanti, koja je po svjedočenjima nekih od tadašnjih dužnosnika paške općinske uprave možda i najvjerojatnija, Paški most je izgrađen kao dio znatno šireg prometnog projekta koji je trebao biti povezan s atomskom elektranom koja se trebala izgraditi na otoku Viru. Tome u prilog možda govori i podatak kako je u financiranju izgradnje Paškog mosta značajno sudjelovala i JNA, ista ona koja ga je 1991. godine uporno i krvoločno pokušavala srušiti. No, zbog navodnog pritiska međunarodne zajednice i snažnog protivljenja Virana i mještana okolnih naselja, planovi izgradnje atomske elektrane na Viru su napušteni 1978. godine, nedugo nakon trodnevnog savjetovanja na Hvaru o atomskoj elektrani na Viru. Na tom savjetovanju čelnicima lokalnih uprava, koji su se, kao i građani, tom projektu žestoko protivili, objašnjeno je zašto je izgradnja atomske elektrane dobra za lokalnu zajednicu i za državu. No, to je bilo uzaludno. Bilo kako bilo, Paški most je izgrađen, a razlog njegove izgradnje je, pedeset godina poslije, gotovo nevažan.
Paški most je izgradila beogradska „Mostogradnja“ prema nacrtu Ilije Stojadinovića, također iz Beograda, a u izgradnji je sudjelovala i JNA. Zabilježeno je kako je gradnja u više navrata zaustavljena zbog loših vremenskih uvjeta, prije svega zbog orkanske bure. Jedan nekadašnji čelnik paške općinske uprave je često pričao kako je zbog bure skoro došlo do kašnjenja u završetku izgradnje mosta u predviđeno vrijeme. No, to se nije dogodilo. Most je završen na vrijeme, a u doba slavljenja socijalističkih udarničkih postignuća, voljelo se isticati kako je most izgrađen čak dvanaest dana prije zadanog roka, što je nemoguće provjeriti. Od puštanja Paškog mosta u promet, na otoku Pagu više ništa nije bilo isto. Otok Pag je zapravo postao poluotok i otočani su se na to brzo i lako navikli. Uskoro se znatno povećao broj vozila na otoku, a otočani su često putovali u Zadar ili preko Zadra u Zagreb. Mnogi su i za odlazak u Rijeku koristili Paški most i magistralu, osobito kada Vanga nije isplovljavala, zbog kvara ili zbog bure. Zanimljivo je kako na Paškom mostu nije bilo ograničenja prometa zbog jake bure. Vozilo se doslovno u svim vremenskim uvjetima. Iskusni vozači autobusa znali su kada, za vrijeme jake bure, treba stati pred mostom i kada, nakon što reful prođe, krenuti. U vrijeme Domovinskog rata Paški most je bio jedina spona između kontinentalnog dijela Hrvatske i Dalmacije i obrnuto. Preko njega se prevozilo naoružanje kamionima i teškim labudicama, preko njega su prolazile izbjeglice i prognanici, prevozila se hrana...Zbog toga je agresorskoj JNA Paški most bio trn u oku, a njegovo rušenje važan zadatak. Bilo je više napada na Paški most, a najteži se dogodio 8. studenoga 1991. godine kada je most od jutra raketiran i kada su raketirani i položaji branitelja. Upravo zahvaljujući nevjerojatnoj hrabrosti branitelja, most je obranjen, a srušeno je nekoliko zrakoplova JNA. Raketiranjem je most dijelom oštećen, ali bio je dovoljno siguran za odvijanje prometa. Nakon završetka Domovinskog rata, Paški most je obnovljen i svečano pušten u promet 29. prosinca 1999. godine. Pokoljenja otočana koja su odrasla nakon izgradnje Paškog mosta ne mogu razumijeti s kakvim su se sve teškoćama susretali njihovi preci kada su trebali putovati...Zbog toga nije neobično što mnogi otočani, prije izgradnje Paškog mosta, za cijelog svog života nisu nikada bili izvan otoka.
