Prema priopćenju Udruge Franak, 14. srpnja 2020. godine, još jedan CHF ugovor proglašen je ništetnim, ovaj put je to 13. srpnja 2020. presudila sutkinja Općinskog suda u Zadru, službe u Pagu, Vilka Škunca. Potrošača su zastupali zadarski odvjetnici Božo Vrkić i Ivan Šalina.
U priopćenju Udruge franak navodi se:
Zaba mora vratiti ukupno 1.165.000 kuna uz pripadajuće zatezne kamate te mora platiti 290.000 kuna sudskih troškova. Uslijed ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli CHF te o općim uvjetima koji se mijenjaju odlukom banke, sutkinja je dosudila ništetnost cijeloga ugovora s valutnom klauzulom CHF. Veseli nas svaka pojedinačna odluka koja ide u smjeru ništetnosti CHF ugovora, i vjerujemo da ćemo imati pravomoćno utvrđeno pravno shvaćanje VSRH kako ugovori s ništetnim predmetom (valutnom klauzulom CHF) i ništetnom cijenom (promjenjivom kamatnom stopom) ne mogu opstati! Uostalom, to je već utvrđeno na Sudu EU, i nema niti jednog razloga da se to ne utvrdi i na našem Vrhovnom sudu.
Ujedno moramo reagirati na pamflet Hrvatske udruge banaka od 10. srpnja 2020. kojim su iz HUB-a pokušali demantirati činjenicu da je presuda C-452/18 uz presudu C-118/17 krucijalna za pitanje prava na obeštećenje unatoč konverziji CHF kredita. Iz HUB-a tvrde kako se presuda C-452/18 ne odnosi na hrvatske konverzije. Takva tvrdnja jest pokušaj HUB-a da utječe na pravosuđe, što konstantno nastoje činiti, pokušavajući na taj način izlobirati za banke povoljne sudske odluke.
Naime, neupitno je da nam presude C-118/17 i C-452/18 zajednički omogućuju potraživati obeštećenje na temelju nepoštenih ugovornih odredaba. U svim našim tužbama upravo se postavlja pitanje vraćanja preplaćenih anuiteta, dakle obeštećenja, a na našim sudovima je da primjene stoga presudu C-118/17 uz dodatna utvrđenja iz presude C-452/18 ili da primjene utvrđenja iz presude C-452/18 ukoliko se javlja pitanje valjanosti aneksa koje uglavnom sudovi uopće ne preispituju, jer se to tužbenim zahtjevima uopće i ne traži. Uostalom, doneseno je na desetke ukidnih rješenja kojima su županijski sudovi ogledni postupak proglasili irelevantnim za naše tužbe. Potrošač ima pravo utvrđivati visinu obeštećenja, s obzirom da konverzijom nije obeštećen, što je upravo u skladu s presudama Suda EU C-118/17 i C-452/18.
Mi smo uvjereni da su upravo HUB i njegove članice uspjeli izlobirati da se provede ogledni postupak Gos-1/19 kojim je privremeno došlo do nedoumica na hrvatskim sudovima, ali je nasreću Sud EU vrlo brzo odlukom po predmetu C-452/18 sve te nedoumice razjasnio. Sada čekamo konačno odluke po revizijama kojima će se utvrditi:
- Pravo na obeštećenje za konvertirane kredite.
- Ništetnost temeljnih CHF ugovora.
Krenuli smo putem s kojega više nema povratka unazad, a HUB-ovi pamfleti uzaludni su pokušaji hvatanja za slamku spasa! U Hrvatskoj se banke brane konverzijom, a u Washingtonu zbog konverzije te iste banke traže novac.
Iustitia est constans et perpetua voluntas ius suum quique tribuendi. - Pravda je stalna i trajna volja svakome dati pravo koje mu pripada.
