Povijest Dominikanskog samostana u Pagu povezana je s Čudom Svetog križa, događajem od 23. srpnja 1443. godine, koji je zabilježen u Konstitucijama Paškog kaptola.
Tog dana, iz raspela koje se nalazilo u crkvi Svetog Ante Opata u današnjem Starom gradu, potekla je krv. Nakon što je izgrađen novi grad Pag, čudotvorni Sveti Križ prenesen je 23. srpnja 1495. godine, na obljetnicu Čuda, iz Starog grada u crkvu sv. Ante Opata u novom Pagu, koju su Pažani izgradili dragovoljnim radom i to kako bi se u njoj čuvao čudotvorni Sveti Križ. Crkva Svetog Ante Opata bila je povjerena fratrima sv. Dominika. Pažani su, prigodom prenesenja Svetog Križa, dobili od Svete Stolice povlasticu potpunog proštenja za one koji bi se ispovijedili i pričestili te pohodili crkvu i udijelili milostinju siromašnima.
Crkva Svetog Ante Opata, u kojoj se čuvao Sveti Križ, imala je veliko značenje, o čemu svjedoči i način na koji se čuvala. Premda su dominikanci brinuli o crkvi, ipak nisu nad njom imali potpunu nadležnost. Crkva je, naime, imala tri ključa, od kojih je jednog imao prior Dominikanskog samostana, drugog natpop, a trećeg najstariji od općinskih ovlaštenika.
Dominikanski samostan ukinut je u vrijeme Francuske uprave, 22. lipnja 1808. godine. Sveti Križ prenesen je u Zbornu crkvu Marijinog Uznesenja gdje i se danas nalazi. Nakon ukidanja Dominikanskog samostana i odlaska dominikanaca iz Paga, Dominikanski samostan je propadao, u većem dijelu je postao ruševina, a na dijelu samostana izgrađene su obiteljske kuće. U izvornom obliku ostao je samo dio zidova i dvorište samostana s ostacima podnih klesanika. Crkva Sv. Ante Opata jedno je vrijeme bila skladište soli, a u 20. stoljeću postala je privatna kuća.