U Pagu se, od 1852. do 1855. godine u više navrata pojavila zarazna, i u to vrijeme, neizlječiva kolera. Za Pag, koji je u to vrijeme imao oko 3 000 stanovnika, zarazna bolest mogla je biti pogubna.
Umro je velik broj ljudi i tražilo se rješenje kako bi se spriječilo širenje zaraze. Iz srednjovjekovne jezgre su iseljena groblja, a ubrzano su završeni, nekoliko godina prije započeti, radovi na rušenju zidina. Smatralo se kako će se uklanjanjem groblja otkloniti mogući izvor zaraze, a rušenjem zidina omogućiti slobodniji prolaz zraka kroz uske ulice srednjovjekovne jezgre. Upravo 1855. godine, kada je od lipnja do kolovoza umrlo oko 200 ljudi, Paškinje i Pažani su se spontano okupljali u Zbornoj crkvi u Starom gradu moleći se pred kipom Majke Božje, moleći se za oproštenje grijeha i tražeći pomoć. Na blagdan Vele Gospe kip Majke Božje donijeli su u Zbornu crkvu Marijinog Uznesenja u Pagu. Prema legendi, idućeg dana, 16. kolovoza, na spomendan sv. Roka, bolest je nestala. Tada su Pažani položili zavjet da će svake godine, na blagdan Vele Gospe, u procesiji, s najvećim slavljem i molitvama zahvale, kip Majke Božje iz svetišta u Starom gradu donijeti u Zbornu crkvu Marijinog Uznesenja u Pagu i ondje će stajati 22 dana, do Male Gospe. Vela Gospa je za Paškinje i Pažane posebno svečan dan, prigoda za motivu i za obiteljsko druženje. Nekada je slavlju Vele Gospe prethodio sajam, a navečer, nakon liturgija, na pjaci se plesalo narodno kolo. U neka još starija vremena, oko blagdana Vele Gospe održavala se Paška alka. Neizostavni dio proslave Vele Gospe u Pagu bili su hodočasnici koji su dolazili s cijelog otoka Paga, iz Like i iz šire okolice Zadra. Hodočasnici s otoka, posebice iz Kolana, do svetišta Majke Božje u Starom gradu dolazili su pješice po noći, mnogi od njih bosi. U ranu zoru, bosi su obilazili kip Majke Božje, a neki su kip obilazili i na golim koljenima, što je bio osobit znak pokore. Održavanje procesije, ovisno o političkim prilikama, nije uvijek bilo lako. U procesiji se pjevala pjesma "Zdravo, Djevo", a Paškinje i Pažani su tu pjesmu, nakon 1971. godine, pjevali s posebnim ponosom i prkosom.
Najveća procesija ikada zabilježena u Pagu, bila je za Velu Gospu 1990. godine. Te godine u procesiji je sudjelovalo nekoliko tisuća vjernika s cijelog otoka, brojni hodočasnici iz Like i okolice Zadra, a na liturgiji su bili i najviši crkveni velikodostojnici, članovi Hrvatskog Sabora, Vlade RH, akademici i brojni drugi uzvanici. Paška pjaca bila je prepuna, a u crkvu nije mogao ući ni dio sudionika procesije. Zbog toga je na pročelje crkve bio postavljen razglas kako bi se i izvan crkve mogla pratiti liturgija. Blagdan Vele Gospe bio je i ostao najveći vjerski blagdan u Pagu.
