Sušenje ribe i glavonožaca nekada je na otoku Pagu bio obavezan dio priprema za zimu. Sušile su razne vrste riba, najčešće veliki moli (oslići), sušio se grug, a posebno su omiljeni bili sušeni glavonošci, osobito hobotnice.
Prema starim zapisima, osim sardela i inčuna, koji su se solili, sušile su se gotovo sve vrste riba i glavonožaca. Riba se najprije solila, a onda stavljala na buru. Tako se konzervirala i bila je spremna za zimnicu. Hobotnice su se sušile znatno duže od riba. Jela pripremljena od sušenih riba i glavonožaca bila su omiljena, a mnogi stariji otočani navode kako su posebno uživali u sušenim hobotnicama. Od sušenih riba radila su se razna jela. Sušene hobotnice jele su se uglavnom pečene na žaru, a često su dijelovi hobotnice bili dodaci drugim jelima. U svim otočnim mjestima sušila se riba, a ta tradicija se najduže zadržala u Barbatima i u naseljima na južnom dijelu otoka Paga. Međutim, s vremenom je tradicija sušenja ribe i glavonožaca nestala. Međutim, još se ponekad na otoku može pronaći nekog tko suši ribe ili hobotnice. Danas je to tek razlog za podsjećanje na vremena kada se ribu sušilo na cijelom otoku, ali i podsjećanje na Božićne blagdane kako su nekada izgledali. Naime, domaća sušena riba je za Badnjak bila obavezna namirnica za dobar blagdanski ručak.
