Do preseljenja u novi grad, Pažani su živjeli u starom gradu Pagu, na mjestu današnjeg Marijanskog svetišta i arheološkog područja Stari grad. Novi grad Pag gradio se prema planu napravljenom po uzoru na Torino. Izgradnja novog Paga počela je 18. svibnja 1443. godine polaganjem kamena temeljca za Zbornu crkvu Marijina Uznesenja. Kamen temeljac blagoslovio je Laurencije Venerije, nadbiskup zadarski.
Prvi kamen položio je knez Petar Faletro, drugi je položio Vulkozije Grubonić, natpop, treći Nikola Radošić, sudac, četvrti Ludovik Sagredo, komornik i peti velečasni Marget, primicer. U prilici utemeljenja novog grada Paga održana je pučka povorka i svečanost. Odluka o preseljenu u novi grad donesena je nakon nekoliko tragičnih sukoba sa Zadrom. Posebno je bio tragičan sukob iz 1393. godine, kada su Zadrani pobili velik broj stanovnika Paga, spalili mnoge kuće, zalihe sijena, polja, vinograde, a crkvu su opljačkali. Pažane je od potpunog uništenja spasila mornarica Mletačke Republike, ratne galije koje su se nalazile između Košljuna i Šimuna. Izgradnji novog grada prethodila je duga rasprava o mjestu preseljenja. Dio gradskih vijećnika, ali i naroda, bio je za preseljenje grada u luku Košljun, a dio za preseljenje kod uvale Katena. Kako se nije mogao postići dogovor, napravljen je pokus. Pažani su nosili teret, jedni do Košljuna, drugi do uvale Katena. Zaključili su kako je teret lakše nositi do uvale Katena. To je bilo odlučno za donošenje odluke o mjestu izgradnje novog grada Paga. Nova lokacija grada Paga omogućavala je bolju zaštitu od napada, a s tog položaja bilo je lakše braniti solane. Pažani su se u novi grad Pag preselili 1474. godine. Novi grad Pag bio je utvrđen zidinama i dobro naoružanim kulama. Od tada se grad Pag više nitko nije usudio napasti. To je bio razlog brzog gospodarskog uspona grada Paga. Razvijala se trgovina, pomorstvo, poljoprivreda, stočarstvo, vinogradarstvo, a posebno značenje imala je proizvodnja soli. Grad Pag je tada bio dio Mletačke Republike, Venecije, najveće tadašnje svjetske sile. Venecija je bila središte trgovine, graditeljstva, kulture, zabave, gastronomije i zabave. Kontakti Paga i Venecije su se intenzivirali i u Pag su došle živjeti i neke obitelji iz Venecije, a Pažani su preuzimali mnogo od onoga što je imala Venecija. Od svega toga danas je ostao dijalekt koji je mješavina hrvatskog i tzv. mletačkog, odnosno venetskog jezika, baškotini, paška čipka i karneval. Grad Pag je jedan od malog broja gradova u svijetu za koje se zna točan datum početka gradnje, a preseljenje Pažana je jedan od rijetkih primjera potpunog preseljenja stanovništva iz jednog grada u drugi.