Izvor pitke vode (Fonte magnum) u Starom gradu jedan je od najstarijih dokumentiranih izvora u Europi, koji neprekinuto, postoji od ranog Srednjeg vijeka do danas. Nažalost, sredinom 20. stoljeća, pregradnjama potpornih zidova na okolnim zemljištima, u velikoj mjeri je uništen, ali još postoji.
Izvor se spominje u ispravama iz ranog Srednjeg vijeka, ali i kasnije, u ispravama (darovnicama, oporukama, kupoprodajnim ugovorima), kao referentna točka za označavanje položaja u prostoru pojedinih imanja ili kuća (npr. "južno od Fonte magnum"). Paški Fonte magnum spominje se i u prvom paškom katastru, Katastru svih zemalja i zgrada Paga iz 1452. godine kojeg je izradila Venecija. Izvor se nalazio u gornjem, zapadnom dijelu grada, a voda koja je iz njega izvirala pravila je potok koji je prolazio podno citadele s crkvom Uznesenja Marijina, nastavljao se niže, do donjeg dijela grada, prolazeći uz trg, oko 200 koraka sjeverno od Vijećnice i nastavljao se dalje, do obale, a između Velikog mula i Malog mula ulijevao se u more. Ostaci građevina u donjem dijelu Starog grada temelj su za pretpostavku kako je postojao bunar (možda i više njih), koji se punio vodom iz potoka. Tragovi također pokazuju da su Pažani dobro održavali i izvor i potok, učvršćivanjem rubnog dijela njegovog toka klesanicima. U starim ispravama paški izvor redovito se naziva Fonte magnum, Veliki izvor. Povjesničar Marko Lauro Ruić smatra kako bi Fonte magnum mogao biti jedan od razloga nastanka Paga na mjestu današnjeg Starog grada. Veliki izvor se spominje i u tri vrlo stare legende o Pagu, što također potvrđuje njegovo veliko značenje za život Pažana u njihovom prvom gradu kojeg su u 15. stoljeću napustili. Pažani su izgradili novi grad, na mjestu na kojem se danas nalazi, kako se nikada ne bi ponovila tragedija kakva je bila ona od 24. ožujka 1393. godine. Novi grad Pag imao je izuzetno snažan obrambeni sustav i nitko ga se nije usudio napasti. Pažani. međutim, Stari grad (Terra Vecchia) nisu nikada potpuno napustili. U Starom gradu ostala je crkva Uznesenja Marijina s kipom Majke Božje, u kojoj se liturgija, nekada redovna, a od izgradnje novog Paga, u osobitim prigodama, održava od 13. stoljeća, što je, kao i Veliki potok, također posebnost koja nadilazi granice Hrvatske, ali i Europe.
Josip Portada/Radio Pag