Prema povijesnim izvorima, Nova godina u gradu Pagu, kao praznik i razlog za slavlje, nije imala osobito veliko značenje kakvo je, na primjer, imao Božić. Nova godina se stoljećima obilježavala kao kalendarska činjenica, a ne kao razlog za raskošnu zabavu. Obilježavanje Nove godine u gradu Pagu, kao i u cijeloj Europi, nije uvijek bilo povezano s istim datumom. U antičko doba u većem dijelu svijeta nova godina se uglavnom obilježavala na proljetnu ravnodnevnicu, 20. ili 21. ožujka, što je bio početak proljeća.
Kasnije su se datumi početka nove godine kod raznih naroda mijenjali. U Republici Veneciji, kojoj je grad Pag pripadao pet i pol stoljeća, Nova godina se obilježavala 1. ožujka, a tako je bilo i u gradu Pagu. Nova godine se poklapala s krajem najhladnijeg razdoblja u godini, ali ne i zime kao godišnjeg doba. U većem dijelu Europe, od doba Rimskog carstva, primjenjivao se Julijanski kalendar. No, 1582. godine, do tada važeći Julijanski kalendar zamijenjen je Gregorijanskim kalendarom, a po Gregorijanskom kalendaru nova godina se obilježavala 1. siječnja. Republika Venecija je prihvatila novi kalendar, međutim nije prihvatila novi datum obilježavanja nove godine, odnosno zadržala je slavljenje nove godine 1. ožujka. Tako su nastali problemi s usklađivanjem kalendara Republike Venecije s kalendarima drugih država. Na primjer, u Republici Veneciji siječanj i veljača nisu bili prvi i drugi mjesec u godini, nego su bili bili jedanaesti i dvanaesti mjesec, dakle današnji studeni i prosinac. No, u drugim državama Europe siječanj i veljača su bili prvi i drugi mjesec u godini, kao što je to i danas. Zbog toga se u dokumentima, uz datum, navodila i opaska, odnosno datacija "more Veneto" ili "prema venecijanskom kalendaru". U gradu Pagu primjenjivao se kalendar Republike Venecije i Nova godina se obilježavala 1. ožujka. Tako je bilo do pada Republike Venecije 1797. godine kada je Veneciju osvojio Napoleon Bonaparte. Na Bečkom kongresu, koji je održan 1815. godine, postignut je dogovor da područje nekadašnje Republike Venecije postane dio Austrijskog carstva. Tada je i u gradu Pagu, kao dijelu nekadašnje Republike Venecije, uvedena austrijska uprava, a s austrijskom upravom, u grad Pag je došao i novi kalendar po kojem se Nova godina obilježavala 1. siječnja. Tako su Paškinje i Pažani 1815. godine Novu godinu počeli obilježavati 1. siječnja. U povijesnim izvorima nema dovoljno jasnih podataka o načinu na koji se u gradu Pagu obilježavala Nova godina, no ostali su zabilježeni neki običaji. Jedan od starih običaja u gradu Pagu, koji se održao i u 21. stoljeću, je bulaman. Bulaman je naziv za običaj darivanja djece u vrijeme čestitanja Nove godine. U gradu Pagu je čestitanje Nove godine bilo izuzetno važno, a vrijeme za čestitanje nove godine trajalo je od Nove godine do blagdana Sveta tri kralja. Dijalektalni naziv bulaman je, kako navode neki etimolozi, nastao od talijanske fraze buona mano, što u doslovnom prijevodu znači dobra ruka. Novu godinu čestitalo se članovima rodbine, susjedima, prijateljima, poznanicima, suradnicima, uglavnom svima koje se poznavalo. Bulaman je upravo dio običaja čestitanja Nove godine, ali isključivo povezan s djecom. Djeca su od Nove godine do blagdana Sveta tri kralja posjećivala članove obitelji, nane, dide, tete, barbe, rođake, kumove i kume i čestitali su im Novu godinu. Kao zahvalu za posjet i za čestitku, djeca su dobivala poklon. Poklon je bio novac i upravo dobiveni novac nazivao se bulaman. Djeca su, uz novac, mogla dobiti i druge poklone, ali to se nije nazivalo bulaman. Često su se za bulaman dobivale kovanice, a zahvaljujući tome nastale su i održavale su se neke zanimljive igre. Jedna od takvih igara bila je i igra koja se nazivala cip-cip. Ta igra se mogla igrati bilo gdje, a najčešće se igrala uz siciju na Zbornoj crkvi i to najčešće na Novu godinu i nekoliko dana poslije Nove godine. Vrijeme čestitanja Nove godine i davanja bulamana bilo je posebno lijepo za članove šire obitelji, posebice starije, jer je dolazak djece u njihov dom pobuđivao radost. Djeca bi pokucala na vrata, bila bi pozvana u kuću, čestitala bi se Nova godina, djecu bi se ponudilo nekom slasticom, uglavnom kolačima, sjelo bi se za stol i pričalo. Dakle, čestitanje nije bio samo brzi i usputni dolazak do vrata kuće članova obitelji, nego je to bilo i druženje. Kada bi čestitanje Nove godine i druženje završilo, djeci bi se davao bulaman. Po dobivanju bulamana djeca su se okupljala kod Zborne crkve, igralo bi se cip-cip, a često se i hvalilo dobivenim bulamanom. Djeca bi dio bulamana gotovo redovito iskoristila za kupnju neke slastice, no veći dio bi sačuvali za kupnju nekih korisnih svari, na primjer nekog odjevnog predmeta ili obuće. Nije poznato kada se u gradu Pagu pojavio običaj nazvan bulaman, no neki povjesničari navode kako je taj običaj star, možda i višestoljetni. U Pagu još ima obitelji koje za Novu godinu djeci daju bulaman i zahvaljujući tome, taj običaj je uspio opstati do 21. stoljeća.
Josip Portada/Radio Pag
Foto: Elvis Šmit