Jedna od najznačajnijih crkvi u Pagu bila je crkva Sv. Ante Opata i to zbog Svetog Križa koji se čuvao u toj crkvi, a koji je povezan s događajem od 23. srpnja 1413. godine koji je nazvan Čudom Svetog Križa. Priča o tom događaju postala je dio nepisane književnosti Paga, ali je zabilježena i u povijesnim dokumentima. O tom događaju u Konstitucijama paškog Kaptola se navodi:
"Ovo čudo dogodilo se u Crkvi sv. Ante Opata u Pagu godine 1413., 23. srpnja: čudo veliko u jednog Križa učinjena u rezbariji; curila je Krv iz rane s Boka obilata, kao da je to bio živi Čovjek ranjen, a poslije, sutra dan pojavila se velika kiša što bijaše čudo, budući je pištila tekuća voda na nekim mjestima gdje no prije nije bilo, to jest iza oltara u Crkvi Svetog Tome u Košljunu. Tekuća kao riječna."
U tom dokumentu navodi se kako se čudo Svetog Križa dogodilo 23. srpnja 1413. godine. U Paškoj župi se od 2011. godine obilježava taj događaja o kojem su raspravljali i pisali povjesničari i teolozi.
Stanovnici Paga su se 1474. godine iz starog, preselili u novi, današnji Pag. U novom Pagu su izgradili crkvu Sv. Ante Opata i to samo kako bi u njoj čuvali Sveti Križ. Uz crkvu je izgrađen i Dominikanski samostan. Čudo Svetog Križa i Dominikanski samostan spominje i paški svećenik don Blaž Karavanić u djelu „Građa za povijest grada i otoka Paga“.
"Čudotvorni križ od drva od koga se točila krv dne 23. srpnja 1413. godine, a nalazio se u crkvi sv. Ante Opata u Starigradu, na brežuljku s južne strane crkve Bla. Djev. Marije bijaše prenesen god. 1495. u novi grad, te smješten u crkvu sv. Ante Opata koju su Pažani sagradili da se u njoj čuva vele dragocjeni i čudotvorni Križ. Crkva je bila povjerena fratrima sv. Dominika. Ovaj čudotvorni Križ bijaše štovan od Pažana osobitom pobožnosti. Za prenesenja Presvetog Križa iz Starigrada u novi grad, bijaše određen dan 23. srpnja 1495. godine, obljetnica slavnog goda. Tog je dana nagrnulo mnogo vjernika, ne samo Pažana već i vanjskog svijeta. Pažani, prigodom prenesenja Presvetog Križa, dobili su od Svete Stolice povlasticu potpunog proštenja za one koji bi se ispovijedili i pričestili te pohodili crkvu i udijelili milostinju siromašnima."
O velikom značenju crkve sv. Ante Opata u kojoj se čuvao Sveti Križ govori i to što je crkva imala tri ključa, od kojih je jednog imao prior samostana, drugog natpop, a trećeg najstariji od općinskih ovlaštenika. Nakon ukidanja Dominikanskog samostana Sveti Križ je prenesen u Zbornu crkvu Marijinog Uznesenja gdje i se danas nalazi.
