Plaža Crnika na Pagu, koja se nalazi na prstenu Paške uvale, jedno je od najznačajnijih paleontoloških nalazišta u Hrvatskoj jer je to jedini lokalitet u hrvatskom priobalju gdje su pronađene naslage miocenske starosti s ostacima izumrlih životinjskih zajednica. Zbog toga plaža Crnika predstavlja potencijalni locus typicus za slatkovodni miocen Jadrana. Istraživanjima je utvrđeno kako je otok Pag nekada bio močvarno područje uz jezero na kojem su živjeli krokodili, mali sisavci, školjkaši, ribe, a sve je bilo prekriveno gustim močvarnim biljem. Na ovom su predjelu pronađene dvadeset milijuna godina stare miocenske naslage. Plaža Crnika je također bogato paleontološko nalazište.
Crnika je istraživana u nekoliko navrata. Prvi je put istraživana u 19. stoljeću, kad se tražilo nalazišta za eksploataciju ugljena. Austrijski inženjeri naišli su na fosilne ostatke u ugljenu i u slojevima iznad i ispod njega. Crnika je ponovno istraživana od 1988. do 1990. godine u okviru naftnogeoloških istraživanja. Hrvatski geolozi su za pronađene fosile ustvrdili kako se nalaze u miocenskim naslagama. Istraživanja u svrhu zaštite započeta su 2001. godine i pronađeni su brojni fosili iz razdoblja miocena, stari oko 18 milijuna godina. Crnika je prijelaz između pradavnih jezera s kontinenta i prostora prema Apeninskom poluotoku. Pretpostavlja se da je prostor do Dugog otoka u miocenu bio morski prostor, veliko jezero koje je najvjerojatnije s morem bilo povezano rukavcima. Zbog toga se u njemu miješala morska i slatka voda. Nalazi ugljena potvrđuju pretpostavku o bujnoj vegetaciji. Biljni materijal se sačuvao, a s vremenom ga je prekrio lapor i drvena masa se pretvorila u ugljen. Geokemijski proces koji se događao na plaži, u kojem su se stvarale naslage, sadržavao je ljušturice školjaka i njihove kalupe. Od njih su nastali slojevi debljine oko trideset centimetara. Nalazište ne završava Crnikom, nego se pruža u smjeru grada Paga. Na lokalitetu su pronađeni ostaci više od trideset biljnih i životinjskih vrsta, od kojih su posebno zanimljivi zub krokodila i fosil puža roda Valvata. Pronađene su ljušture različitih vrsta puževa i školjkaša, ostaci bilja, te nalazi malih sisavaca. Nalaz puža Valvata sa značajkama podroda Costavalvata u miocenskim naslagama Crnike prvi je nalaz tog oblika u fosiliziranom stanju.
Izvor:Hrvatski prirodoslovni muzej Zagreb
natura-jadera.com
