O nekadašnjem načinu obilježavanja Uskrsa u Pagu za Radio Pag je govorio Šime Goleš, umirovljenik, pučki pjesnik i sakupljač starih napjeva i molitvi.
"Uskrs je bio obiteljski blagdan, bili su zajednički ručkovi, a za doručak na Uskrs podijelila bi se blagoslovljena turta i svakome po jedno jaje. Nekada se jaja nije jelo svaki dan, ali za Uskrs je obavezno bilo jaja. Djeca su se radovala jer su znala da će na Uskrs sigurno dobiti jaje. Poslije doručka bi se popilo malo blagoslovljene vode," rekao je Šime Goleš. "Obitelji su prije bile velike, u jednoj kući bi, na primjer, bili dva brata sa ženama, mater i otac, bilo je puno djece. Za Uskrs su svi bili zajedno."
Žene su, kaže Goleš, od Cvjetnice do Uskrsa poslijepodne odlazile u crkvu na uru molitve. Muškarci su to rjeđe radili. Na večernje liturgije su išli svi, i muškarci i žene. Na Veliki petak se održavala procesija, kao što se i danas održava, koja se nekada nazivala sprovod. Procesija je i tada išla od Zborne crkve preko Vele ulice, rive, uz kulu Skrivanat i preko Podmira i rive natrag Zbornu crkvu. Na Veliku subotu bilo je Vazmeno bdijenje, čekanje Uskrsa, a poslije mise bio je blagoslov jela.
Poslije doručka svi su odlazili na misu, a poslije mise cijela obitelj bila je na ručku. Ručak na Uskrs bio je malo bogatiji i bio je svečan.
Šime Goleš kaže kako su na Uskrs, poslijepodne, muškarci većinom odlazili u tovernu na druženje, a djevojke i žene u šetnju.
"Toverna je bilo jedino mjesto da se zabavi i zapjeva i u toverne su išli muškarci, žene nisu išle. Djevojke i žene su popodne odlazile u šetnju. Obukle bi se svečano, obukle bi jaketin od veluda, stavile bio kolajnu oko vrata. Djeca su se okupljala većinom na pjacu i na Katine. Po jugu na Uhlinac, a po buri na rivu."
Na Uskrs su se ljudi družili, a posjećivalo se članove šire obitelji, posebno starije.
"Na Uskrs je meni moj djed čitao molitvu koju i danas imam, a stara je sigurno preko dvije stotine godina," rekao je Šime Goleš.
Od Cvjetnice do Uskrsa radilo se skraćeno, do podne, jer tih dana ljudi su se posvećivali molitvi, liturgijama, obitelji i druženjima, tijekom Velikog tjedna očekujući, a na Uskrs slaveći najveći kršćanski blagdan.