Jedno od identitenih obilježja grada Paga i dio šest stoljeća duge tradicije, bile su žene u fuštanima tamnih boja. Međutim, na paškim ulicama gotovo više i nema žena u fuštanima i ta tradicija polako nestaje. Vrijeme kada su paške čipkarice, za ljetnih dana, u fuštanima sjedile pred svojim kućama i šile čipku, kao i vrijeme kada su se žene u fuštanima okupljale na pjaci pred misu ili se okupljale na Katinama ili na Uhlincu, zabilježeno je na brojnim fotografijama od 50.-tih do kraja 90.-tih godina prošlog stoljeća.
Žene u fuštanima zabilježene su i u brojnim dokumentarnim filmovima snimanima za potrebe televizije. Žene u fuštanima bile su jedna od posebnosti Paga, dio tradicije koja je počela u 15. stoljeću, u Starom gradu, dvadesetak godina prije početka izgradnje novog Paga. Fuštan je ženska odjeća koja se sastoji od tri glavna dijela. To su kotula (suknja), traveša (pregača) i jaketin (postavljena i posebno šivana košulja ili jakna). Fuštani su uglavnom tamne boje, crne ili tamnoplave. Postoje dvije vrste fuštana, za obične dane i za svečane prigode. Fuštani za svaki dan bili su pamučni, a oni za blagdane, za razne svečane prigode, ali i za tužne, kao na primjer sprovode, šivani su od velura ili pliša. U svečanim prigodama Paškinje su nosile i jaketine, žensku varijantu jakete, izrađene od velura ili pliša tamnoplave, tamnozelene ili smeđe boje. Uz to, zimi su Paškinje nosile i šjalet, lagan, izvezen ogrtač s dugačkim ukrasnim resama. Uz te vanjske dijelove fuštana ide i donje rublje. To su duga ili kratka bijela košulja izvezena paškom čipkom ili merlićima, odnosno pletivom i mudande (gaćice), koje su redovito bile obrubljenom ukrasnim pletenim vezom. Fuštani su se s vremenom mijenjali. Do 50.-tih godina 20. stoljeća kotule su bile dugačke i prekrivale su gležnjeve, a obavezan je bio i facol, pokrivalo za glavu. Početkom 60.-tih godina 20. stoljeća kotula je skraćena i dosezala je do malo ispod koljena, a od 70.-tih godina prestao se nositi facol.
Po starom običaju, fuštan se počeo nositi u vrlo ranoj životnoj dobi. Djevojčice su najčešće počele nositi fuštan nakon navršene prve godine života i nosile su ga od tada do smrti, mijenjajući s odrastanjem samo veličinu fuštana. U fuštanima su djevojčice išle u fantiniće (dječji vrtić), u školu, primale prvu pričest i krizmu, kao djevojke u fuštanima su izlazile, šetale, išle na zabave, udavale su se u fuštanima, kao žene u odgajale su djecu, brinule se o obitelji i domu, radile i starile. I sve uvijek u fuštanu.
Dvadesetih godina 20. stoljeća prvi puta su neke djevojke u Pagu prestale nositi fuštane i nosile su haljine, odnosno uobičajenu žensku odjeću. No, takvih nije bilo puno. Do velike promjene došlo je 60.-tih godina 20. stoljeća. Tada su mnoge žene prestale nositi fuštane, uglavnom zbog toga što su se zaposlile na radnim mjestima na kojima je nošenje fuštana bilo nepraktično, kao na primjer u trgovinama, hotelima, restoranima, u gradskoj upravi, sudu, školi i slično. Posebno je značajno što od 60.-tih godina 20. stoljeća više niti jedna djevojčica u Pagu nije nosila fuštan. Stvaralo se novo pokoljenje Paškinja, onih koje su, kao djevojke, a kasnije kao žene, nosile modernu žensku odjeću, haljine, suknje, hlače, kapute, jakne i slično. Prvi puta od 15. stoljeća, tih 60.-tih godina 20. stoljeća u Pagu je bilo više žena koje nisu nosile fuštane od žena koje su nosile fuštane. S vremenom je u Pagu bilo sve manje žena u fuštanima, da bi u 21. stoljeću postale prava rijetkost. Posljednje pokoljenje Paškinja u fuštanima ujedno je i posljednji trag jednog vremena koje, neumitnim tijekom vremena i promjena koje vrijeme donosi, zauvijek prolazi.
Josip Portada/Radio Pag
