U Južnoj vali, nekadašnjem dijelu kompleksa solina, velikih oseka je bilo oduvijek. Za vrijeme oseke brale su se školjke, najčešće klapunići, a za kopanje pješanog dna koristilo se štapove, žlice, noževe, ponekad i grablje. Oseke u Južnoj vali nisu ništa neobično.
Međutim, neobično je što se primjećuje kako oseke traju sve duže, ali i kako oseka obuhvaća sve veću površinu mora. No, bez znanstvenog istraživanja ne može se reći radi li se o normalnoj pojavi ili o nekoj vrsti poremećaja u punjenu Južne vale morem.
U Hrvatskom hidrografskom institutu navode kako postoje fluktuacije razine mora, a one mogu biti na dugim razdobljima i imati obilježja periodičkog i neperiodičkog kolebanja.
"Najintenzivnije periodičko osciliranje razine mora ima sezonski karakter. Uzrokovano je sezonskim promjenama gustoće mora, a ovisno je i o meteorološkim procesima na sezonskoj skali. Neperiodičko kolebanje razine mora je uzrokovano neperiodičkim djelovanjem meteoroloških parametara na klimatskoj skali, dinamičkim procesima u moru, te geološko-tektonskim promjenama morskog dna i podmorja," navode u Hrvatskom hidrografskom institutu.
Ove godine oseka u Južnoj vali traje od početka siječnja i čini se kako je svakim danom sve veća. U siječnju i veljači osekom je bio obuhvaćen središnji dio Južne vale, a na početku ožujka oseka je zahvatila šire područje. O neobičnoj dugotrajnosti oseke u Južnoj vali svjedoči i to što je na nekim, osekom najduže zahvaćenim mjestima, morsko dno posve suho. Pomalo je neobično što nitko ne bere klapuniće i tako, za sada, u oseki uživaju ptice koje se hrane morskim crvićima.
Josip Portada/Radio Pag