Vela lokva na paškom Ledeniku pravo je čudo prirode. Nalazi se u okruženju kamenjara, otočnog krša, a ne presušuje ni za najveće suše. Vela lokva je pojilište za ovce, ptice i druge životinje i stanište je žaba. U vrijeme velikih suša razina vode u Veloj lokvi se smanji, ali ne nestane, a tada je ovčari pune vodom kako bi u njoj bilo dovoljno vode za napajanje ovaca.
Vela lokva upisana je u katastru izvorišta, lokvi i bara na otoku Pagu iz 19. stoljeća, uz napomenu kako mještani kažu da u njoj ima vode i za najveće žege i suše. Tijekom geoloških istraživanja sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, koje je organizirala INA tražeći na otoku nalazište nafte, zaključeno je kako je ispod Ledenika vjerojatno postojala rijeka ponornica s ušćem na Kotici, te da bi Vela lokva mogla biti jedan od posljednjih ostataka te rijeke. Od ušća rijeke ponornice na Kotici ostala je samo spilja. Vela lokva je dugačka 24 metra, a široka je 14 metara. U razdoblju kiša, voda je potpuno ispunjava. Dana 3. kolovoza, nakon dugotrajne suše, površina vode u Veloj lokvi bila je 12 metara u dužinu i 5 metara u širinu. U srednjem dijelu Vele lokve dubina vode bila je 42 centimetra. Makadamska ceste Bašaca-Ledenik izgrađena je 2004. godine i od tada to područje posjećuju mnogi šetači. Do tada na Ledenik su dolazili samo ovčari, poneki lovci i rijetki znatiželjnici. Put do Ledenika vodio je, s jedne strane, od Kotice prema sjeveru, preko teško prohodnog kamenjara, a s druge strane od uvala Mali zaton i Veli zaton. Zbog toga je i malo ljudi znalo za Velu lokvu, Mokru stenu i sve druge ljepote paškog Ledenika. Nakon izgradnje ceste, do Ledenika se može doći vozilom i sve je više onih koji posjećuju to područje. Ledenik je od 1977. do 2005. godine bio dio zaštićenog "Autohtonog otočnog krajolika".
Josip Portada/Radio Pag