Na Ninskom saboru 1396. godine iznesene su brojne pojedinosti o brutalnoj agresiji Zadra nad Pagom koja se dogodila 24. ožujka 1393. godine. O svemu što se tog dana dogodilo u Pagu odmah je obaviješten kralj Sigismund Brandenburški, a ono što mu je preneseno očito je bilo je toliko strašno da je, za utvrđivanje svega što se dogodilo u Pagu, utemeljio posebnu komisiju u kojoj su bile osobe od njegovog najvećeg povjerenja, Ivan, biskup zagrebački i Ivan Gorjanski, brat hrvatskog bana Nikole. Već po sudjelovanju u komisiji tako visokih dužnosnika može se zaključiti kakve su grozote Zadrani napravili u Pagu.
Nalaz komisije i izlaganje paških predstavnika na Ninskom saboru podržali su poslanici svih dalmatinskih gradova, što je izazvalo bijes Zadrana.
Prema onome što je iznijeto na Ninskom saboru, Pažanima je zadarska samovolja bila nepodnošljiva, a uz to su Pažani bili poniženi poput robova. Zbog toga su se Pažani 15. ožujka 1393. godine pobunili protiv Zadra, protjerali su zadarskog upravitelja i postavili su tri svoja upravitelja. Taj događaj je razbjesnio Zadrane. U nedjelju, 19. ožujka, vojska Zadra krenula je prema Pagu. (Prema mišljenju nekih povjesničara, a o čemu je pisao i don Blaž Karavanić, postoji sumnja kako je cilj Zadra bio uništiti stanovništvo Paga i naseliti Pag stanovništvom iz okolice Zadra. No, takve sumnje nisu dokazane vjerodostojnim povijesnim izvorima.) Pažani su imali malobrojnu i nedovoljno opremljenu vojsku, no ipak su se odlučili oduprijeti Zadranima. Mnogi paški mladići i muževi su izgubili živote u borbi s vojskom Zadra. Zadarska vojska je doslovno razorila Pag. Palili su kuće, polja i vinograde. Mnoge Pažane su ubili, mučili i mrcvarili, neke raščetvorili. Nisu imali milosti ni prema ženama i djeci. Posebno se navodi kako su oskrnavili paške koludrice. Dva paške rektora, upravitelja, su uhvatili, a jednog su odmah objesili. Upravitelju Ivanu Bremenu su na glavu postavili lažnu mitru i vodili su ga po gradu rugajući mu se da je paški biskup. U Zadar su odveli 86 Pažana, uglavnom plemića koji su sudjelovali u pobuni. Sve zarobljene Pažane su objesili. Bio je to najtragičniji dan paške prošlosti, ali patnje Pažana nisu bile završene. Naime, zadarsko gradsko vijeće je 13. studenog 1402. godine održalo sjednicu sa samo jednom točkom dnevnog reda, što učiniti s Pagom? Sa 46 glasova za i s jednim protiv, donesena je odluka da se u Pagu sve kuće poruše, unište soline, a svi općinski posjedi priključe Zadru. Zadrani su raspisali nagradu za informaciju o vođi paške pobune Beloti Dobroniću. Zahvaljujući raspisanoj nagradi, Zadrani su uspjeli zarobiti Belotu Dobronića i 7. listopada 1404. godine su ga objesili. Belota Dobronić i svi oni koji su dali živote za obranu Paga od Zadrana, ostali su tragični, ali i slavni spomen na sve zlo koje je Pag morao podnositi dokazujući svoje pravo na vlastitu upravu.
Što je prethodilo tragičnim sukobima? Kada se Zadar 1192. godine odmetnuo od Mletačke vlasti, Mlečani su Zadranima oduzeli Pag i omogućili su Pažanima organiziranje općinske uprave. Od 1311. godine sukobi između paške i zadarske općine postajali su sve češći. Međutim, u to vrijeme Zadrani su izbjegavali vojne sukobe, jer je uz Pag stajala Venecija, koja je podržavala razvoj paške samouprave, smatrajući Pažane dobrim saveznicima. Od 1345. godine Pag je, pod vlašću Venecije, imao vlastito vijeće, suce i općinske organe. Pažanima je mletačka vlast odgovarala jer je podržavala razvoj paške samouprave. Međutim, nakon 1358. godine, Ludovik je, bez nadoknade, Zadranima prepustio Pag i to je bilo presudno za daljnji tijek paške povijesti. Pažani su teško podnosili nepravde i samovolju Zadrana i 1393. godine su podigli oružanu bunu koju su Zadrani u krvi ugušili. Zbog svoje okrutnosti, presudom Ninskog sabora 1396. godine, Zadrani su izgubili vlast nad Pagom. Kralj Sigismund je 25. veljače 1397. godine izdao Pažanima svoju privilegiju kojom je potvrdio zaključke Ninskog sabora. Međutim, Zadrani nisu odustali od Paga. Pristali su uz Ladislava Napuljskog, protivnika kralja Sigismunda, i 1402. godine su od njega dobili Pag. To su iskoristili kako bi se osvetili Pažanima koji su na saboru u Ninu branili interese Općine paške. Zadrani su pogubili najistaknutije Pažane, ukinuli su vijeće i sami su postavili općinske činovnike. Međutim, nakon niza tragedija, brojnih izgubljenih života i golemih šteta, za Pažane je dolazilo bolje vrijeme. Kralja Ladislav je 1409. godine, za 100. 000 dukata Veneciji prodao Novigrad, Vranu, Pag i sva prava na Dalmaciju. U kolovozu te godine Pag je postao dio Mletačke Republike. Tada su Pažani počeli razmišljati o izgradnji novog grada, na mjestu koje će biti pogodnije za obranu. U tome su imali veliku podršku Venecije. Tako je, nakon što je izrađen nacrt novog grada, 18. svibnja 1443. godine utemeljen, a u idućim desetljećima i izgrađen novi grad Pag, na mjestu na kojem se i danas nalazi. Novi grad Pag bio je utvrđen snažnim zidinama i dobro naoružanim kulama, imao je ratne galije i organiziranu vojsku. Nakon izgradnje novog grada Paga Zadrani se više nikada nisu usudili napasti grad Pag.
Josip Portada/Radio Pag